Atipa

Alfred Parépou, 1885


PRÉFACE

Mo chè compatriote yé la,

A pou zòte, oune so, mo fait Atipa. A pas francé non, a criole. Ça qui çassé règue francé landans, yé wa pédi yé temps ; et pis, a pas pou ça li faite.

Zòte savé, nous patois la, a pronnoncé qui ça toute. A là-sous li, pou kinbé, si ou wlé palé nous langue, kou li divaite palé, kou oune vrai criole. A pou ça, dé au tois mot lessé yé fanmi, pou prend nous pa.

Ainsi, toute ò, qué lacent grave, ca pronnoncé, kou o di calotte.

Nous bin savé lit francé ; mé, nous beaucoup, pou ca comprendne li. A pou ça, qui kou mo yé la, soutout, mo écrit. Li gain si tant di qui-chose yé beinsoin savé.

Nous pas content lit, Cayenne ; pou qui ça ? Ça rang, qui pou ca comprendne francé la, li padonnabe ; mé, òte rang la, pou qui ça, live pas pouvé entré la so téte ?

Gadé toute jounal yé fait, landans peye la, pou instrit nous, yé pou ca vive, passé bouquet guigmanmin. Dègnè la, fòce yé rongnein li, jodla, li pas pi grand, qui oune feille chou. Titalhò, li ké mouri zèclai.

Si mo charadé moceau, a pas qué michanceté ; a pou joué ; a pou fait zòte lit Atipa. Ça di zòte, live la pou ca anpprendne engnin, yé wa anmisé toujou qué li.

Cayenne, 17 Janvié 1885.

Alfred PARÉPOU.


I

Oune jou, jédi, cété la beautemps, Atipa, oune ovrié mine d’ò, té ca fait so pronmeinnade, la lavancé ; li contré, que oune di so zanmi, li pas té wai dipis longtemps.

— Kin ! mé to, Bosobio, dit Atipa, qué content. Qui nove ? Li gain oune siec, mo pas wai to ; côté to té fica ?

— Mo te Sainnemari, réponne Bosobio ; la Couriège ; ça ahiè mo rivé Cayenne, qué

oune bateau tapouye. Bateau la metté quate jou, pou vini ; aussi, mo fatigué, kou oune bête. Dipis gnanpoint vapè encò, mo millò vini pa tè ; mo ca rivé pi vite. Palé mo di temps di Vovoni ; to songé, coument nous té ca fait joli voyage ? Et to, côté to soti ?

— Mon anmi houomme, réponne Atipa, mo soti prospété, Oyapoc. Nous rentré, kou to, qué oune bateau tapouye ; mé, nous té ca descendne ; vent té bon ; nous vini, en oune jou. Mo Cayenne dipis houite jou.

Toute peye gain oune côté, moune gain lhabitoude di roussemblé, tout lé jou. Oune rang ca vini, pou fait zaffai ; oune rang ca vini, pou pronmeinnein. Cayenne, ça la lavancé, a la, pou allé, bonmantin, si ou beinsoin oune moune, oune ovrié mine d’ò soutout.

— En nous donc la Sazi, kioé oune pice, dit Bosobio ; li gain, si longtemps, nous pas prend oune vè ensembme.

— A ma meinme mo té ké offri to, réponne Atipa ; a mo qui wa peyé.

Dé zanmi yé la pati, pou cabaret Sazi qui òbò lavancé la.

Atipa a oune nègue Oyac. Li di Gatebois ; mé, li lévé en ville, pitit donmestique, côté so mouché. Toute moune connaite li. Li savé toute zaffai Cayenne. Lò li té jonne, li fait oune voyage, en France, qué so mouché. Yé rété quec temps en France.

Ça oune nègue qui content causé, di toute quichose ; di zaffai France, soutout. So zanmi yé savé, li té allé en France, yé ca prend plési, pou couté li, lò li ca palé. Yé savé, li pou ca mentò. Yé toute gain confiance en li.

Ça oune gòré solide, résonnabe. Li ca travaille, kou difé. Magré cinquante bonne annein, yé souhété li caba, a pas toute nègue, qui pouvé fait li wai oune point.

Quand li té pitit, li té allé la lècole ; mé, so tête pas té, pou zaffai yé ca montré la chèfrè. Li entré nanne, li soti bourique. Ça pitit moceau quichose li anpprendne, a jousse, pou yé pendne li, si li touché papié. Faut pas crai, pou ça, li ça oune sotte non !

So nom, di vrai, a Lorimé. Fòce li content atipa, toute so zanmi c’ appelé li, Atipa. Nom la rété pou li.

Li ca bin prend so coup l’ sec, kou toute moune ; mé, li pas tafiatò. Meinme, quand li contré, qué oune maite dileau yé la, so plési a di charadé li.

Bosobio li, ça oune nègue Riacoubo. Li ça sosso. Anvant mine d’ò, li pas té jain vini Cayenne. Michaint pitit nègue, plein qué mal kiò, gros vente. Li pas fouti souppòté oune coup l’ poing di Atipa. Yé contré, si souvent la placè, Atipa prend li, anmitié, bin qui Bosobio pi jonne passé li.

Yé c’appelé li, Bagasse. So gros vent la, fait yé baille li nom, Bosobio, la placè. Souvent, pou charadé, yé ca doumandé li, si ça crapaud qui soufflé li.

Pou so pa, li pou ca craché là-sous dileau canne la. Quand locasion présenté, li ca prend so kiwawa bin ; mé, a pas ça yé c’appelé, oune captainne dileau non ! Pou bò di papié, a noai qué blanc, oune so, li ca wai là-sous. Savanne, côté li lévé, si loin, qui jouq athò, lècole pencò rivé là.

Lò dé zanmi yè la entré la Sazi.

— Qui ça to ca prend, doumandé Atipa ?

— Compè, réponne Bosobio, tout ça to wlé ; mé, pas gros bois la. La danbois, nous ca boai li assez. dé jou, nous gain, pou passé Cayenne la, en nous profité, pou tintin òte quichose.

— Dé labsinthe, coumandé Atipa, tout fò, pou Sazi tendé.

Yé prend oune tabe òbò lapòte.

Dé òte nègue entré, en meinme temps, qué yé. Nègue yé la prend oune tabe, pas loin di Bosobio. Oune di yé té gain lai doctò. Li té ca palé francé, oune so. li dit so canmarade :

— Eh bin ! qu’est-ce que tu prenez ? de l’amer ou de la punch ?

— Anmé, réponne canmarade la.

Li doumandé donc, dé anmé yanne.

— To tendé nègue la, dit Atipa. A ça qui ca kioé mo, qué yé la. Ou pas savé oune langue, ou wlé palé li, ou wlé fait cranne. Li pas gain quichose mo rhaï passé ça.

— Ou ça criole, palé donc ou langue, passé ou massacré francé.

— Mouché Sazi ça nègue, li wa comprendne ou. Mo pa, mo bin pas savé grand quichose ; mé, si mo té wlé palé francé, mo té wa palé li, mié qui ça. Mo lévé qué blangue, mo allé en france, mo tendé palé francé.

— To wai, Bosobio, nous criole pas gain règue, kou francé ; nous ca palé li, kou nous wlé. Mé, francé a òte bois ; a pas toute chin toute chate, qui ca palé li bin. Blangue meinme qui ça blangue, li gain ça qui ca croché chancé, kou nègue qui la la.

— Lò mo té la chèfrè, mo té coumencé connaite so zaffai. Mo ca assouré to, a zin qué cròc qui landans. Ça mo ca songé moceau, ça latique, qué syntasse. Pou syntasse la pa, frè ! si to pas savé li, to pou ca jain palé francé. Gréméci bongué, landans nous langue, nous pas beinsoin okioué di syntasse.

— A qui ça, doumandé Bosobio, a latique, qué syntasse ? a pronmié foai, mo ca tendé palé di ça.

— Mon anmi houomme, réponne Atipa, mo pas connaite yé assez, pou fait to la détail. Mo rinq savé syntasse la, ça langue yé ca palé la conseil, qué la tribinal.

— Latique la, ça palò médecin : Quand moune bin malade ; si li tâté so pou, li soucouyé so tête, et pis li dit, moune la, à latique di la mò ; compè, pas la peinne encò.

— Doctè pa, a pas toute moune, qui ca comprendne so langue. Lò li baille to papié, pou phòmancie, mo défendne to comprendne oune mot. Quand li doumandé, axonge, ça saindoux ; quand li écrit tisane albumineuse, ça tisanne blanc disé. Coument guiabe to wlé comprendne ça langage la ?

— A pou ça, dit Bosobio, li gain oune tas di zaffai, mo pou ca comprendne ni la tribinal, ni la phòmacie la.

— La chèfrè té gain mathicmatique aussi dit Atipa ; mé, ça la, a zaffai, pou compté. Li bon, pou la banque, pou trèsò, côté qui gain beaucoup soumaqué, pou compté.

— Mo chè, chaque langue gain so pa ségret. Nous meinme, quand nous ca palé, est-ce blangue France ca tendé nous, kou yé wlé ? Si to wlé maré yé meinme, palé moceau argot.

— Coument yé ca palé argot, doumandé Bosobio ?

— To pas connaite argot, reponne Atipa ? Mo té blié to ça nègue en bas ; a langage beif, qué baguise, oune so, zòte connaite, bò la.

— Cayenne, toute pitit moune savé palé argot. Mé oune façon :

Togo çaga ounegou nèguè engan basga.

— Qui ça mo dit to ?

— Orho, frè ! réponne Bosobio ; to langue la, a pas blangue, oune so, li ca maré non !

— Et ça la encò, continoin Atipa :

Mosso cassa lessé dronsson missi.

— A qui ça mo ca tendé la meinme, dit Bosobio ; mo pas comprendne yé oune.

— Oune òte jou, dit Atipa, mo wa espliqué to ça. To qui ça criole di peye, to pou ca tendé, jougé blangue ?

— Côté blangue pou ca tendé, engnin engnin ditout, meinme, ça quand nègresse ca jouré yé compangnin. To savé, coument yé langue ca roulé ; lò la, pou blangue, ça kinguéyanga meinme.

— Blangue pas connait, nous langue, et yé wlé dit, nous pas savé palé. Si cé vrai !

— Oune jou, oune Ventmeinnein yé la, té wlé ari mo, pace mo té doumandé moceau dileau. Li crai, moceau, en criole, a kou en francé, quichose ou pouvé coupé.

— Li pas savé, moceau, ça inpé. Francé ca dit, inpé, pou toute quichose ; nous meinme ca dit moceau, pou toute zaffai. Quand a quichose, pou coupé, nous ca dit, dé foai, bi ; kou oune bi dipain. Gadé wai, si nous ca dit, oune bi dileau ? D’abò nous pou ca dit, bi, pou quichose yé ca boai, nous ca palé bin.

— Blangue té wa wlé nous dit aussi, un peu, du pain, du riz. Non, nous pas beinsoin pointi nous bouche, kou tambou crapaud, pou palé conça. Nous langue bon, kou li fica. Nous wa dit, dipain, douriz, coument li pi millò, la nous zòrè.

— Nous pou ca dit, doupain, ni diriz ; yé wa croché nous zòrè, pas vrai ?

— Mo tendé anglé, mo tendé potigué ; ça francé, oune so, qui ca baille so cò, ça misè la, pou pronnoncé U.

— A kou R ; si nous ca dit, palé pou parler ; nous pa moune Martinique, pou ça ; nous pas divòcé, qué R la. Nous ca séparé, qué li, lafin di mot, oune so. Tout patout, òte côté, nous ca choési. Quand li chouite, nous ca prend li, quand li trop dou, nous ca lessé li.

— Li gain côté, nous ca metté li, passé francé meinme. Gadé, jorne, crabasse. Gadé, H aspiré yé la, presse yé toute, ça R la nous bouche.

— Et pis meinme, toute lette qui dou, pou pronnoncé, nous pas wlé yé ; francé pouvé gadé yé pou li ; a pas landans nous criole la yé wa vini.

— Blangue content tendé nous dit, tombé la dileau, kiouboume ; frappé oune lapòte, bam. Li gain, ça zaffai la, la so langue aussi ; mé, li pou ca palé conça, tant pis pou li. Nous criole pi chouite, passé so langue.

— Et pis, nous criole ca changé, qué temps, kou toutet langue. Moune jounein jodi, pou ca palé vié vié la, encò, ça qui té ca dit, zouq pou jouq la ; chitron, pou citron la ; jorange, pou zorange la. Yé bin fé. Li pas temps, pou nous lessé li ?

— Qué gué règue, li gain ça qui wlé fignolé criole la tròpe. Yé ca mêlé francé qué li, si tant, à la fin nous pou ca comprendne engnin.

— A conça, fòce blangue wlé rangé yé francé la ; athò la, a pi pitit moceau moune, qui ca palé li bin.

— Yé lessé nous tranquille, qué yé règue. Est-ce doé, qué divaite, ça meinme la ; est-ce doctè, qué doctò, ça meinme la ; est-ce mentò, qué menti, ça meinme la ; est-ce to, qué toai ça meinme la ?

— Ditout meinme. réponne Bosobio.

— Et pis, continoin Atipa, est-ce li gain règue, pou dolo moune ? Provic yé comprendne ; a pas ça, oune so, to beinsoin ? Lò nous ca causé conça ; lò nous gain moune, pou dolo ; est-ce li gain langue, qui millò, pou ça, passé criole ?

— To wai, Bosobio ; crai mo, crai oune sotte, pas jain fait, kou nègue qui la la ; pas palé oune langue, lò to pas connaite li. Mo savé, aussi, a pas to lhabitoude. Fait kou mo ; lessé francé, pou blangue, pou ça qui anpprendne li, pou ça qui ca comprendne li.

— A pas conça, mo wai, mouché Badoudou, pas comprendne francé ; li allé, ouq la Matouri, çassé coulève tè, pou voyé en France, pace yé té doumandé li coléoptè ?

— A pas conça, oune mouché, ici la, prend canno, allé à bò, çassé compliment, pace captainne gòlette la té chagé di compliment pou li ?

— Li gain òte piti nègue, mo ca wai souvent, lò yé metté yé soulié, yé paletot, yé chapeau di côté ; yé prende yé badine la lanmain, yé crai roai pas yé maite. Si to tendé, coument yé ca croché francé. Jé jé, jé jé ca tombé. Lò la, yé ca fait mo ponne.

Quand li dit ça ; yé tout lédé prend ari : kia ! kia ! kia !

Yé lévé, qué ari la ; Atipa appelé Sazi, li peyé, et pis yé soti.

— Mo ca monté bò di la case, dit Atipa, et to ?

— Mo c’allé, bò di là-sous la place, réponne, Bosobio, fait oune commichon. Courage !

— Si to contré, qué quec nègue Oyac, dit Atipa, anvant yé séparé, dit yé, mo Cayenne.

Atipa prend chimin so case.


II

Dimanche, kou lhabitoude, Atipa descendne, fait oune tou, bò di lavancé. Li contré, qué Wacapou, oune òte zanmi mine d’ò.

— Mé to, frè ! dit Atipa. Côté to soti ?

— Mo soti la Mannan, réponne Wacapou ; la Enfin. Nous ca rinté l’ò, là-bas la.

— Janmains ! dit Atipa, pas dit conça donc ? quand ou ca fait l’ò conça, travail la meinme chouite.

— Pas palé compè, rouprendne Wacapou ; et to, côté to soti ? En nous décollé quichose la Dipi.

— En nous donc, dit Atipa. To wai, mo millò allé la Sazi. Li gain massogan tròpe, la Dipi la ; mé, ça pou ca fait engnin. Pou oune foai, en nous, toute meinme. Mo pa, a Oyapoc mo soti.

Yé pati, pou Dipi. Lò yé rivé.

— En nous prend ça tabe, qui au fond la, dit Atipa, ça oune bon place.

Yé prend tabe la, et pis yé doumandé de vèmouth.

Òbò yè, dé massogan té ca boai yé divin.

— Ça consommachon divin, blangue la ca fait, dit Atipa, li beaucoup meinme. So pratique yé la, ça boesson rouge la, a yé tisanne. Dipis to wai divin là-sous tabe, to pas beinsoin doumandé encò, qui moune qui la.

Wacapou, ça oune nègue arada ; li di Sainnemari. Li grand ; taillé, kou oune hèkioule. Li pas té connaite Cayenne beaucoup.

Mo crai, lai qué Bagasse, yé maite té ca fait bois, anvant libe. Lò blangue voyé la commission, la toute quakié, pou prend nom patronnonmique, li gain oune tas maite, qui baille yé nègue, nom di yé mékié.

Fèsò bois yé la baille, balata, ròse mâle, wacapou, bagasse.

Gabòtò yé la baille, misainne, lécoute, foc.

Soucrié Pouague yé la baille, nom yé machine vapè, piston, volant.

— Òte jou, dit Atipa, mo vini, la Sazi, qué Bosobio ; a pas dé ari nous ari.

— Di qui ça zòte ari conça, doumandé Wacapou ?

— Di oune nègue, réponne Atipa, qui té ca palé, francé. Frè ! si to té tendé, coument li ca sabré bête la.

— Zòte divaite ari meinme, dit Wacapou : Nègue qui kou mo yé la, zòte fica tranquille, tendé ; zòte pas savé ni a, ni b ; fait kou mo, palé zòte criole.

— Pas vrai, compè, dit Atipa ? Nous criole si douce.

— Ça voyage la, dit Wacapou, a bò d Sainnemari mo wlé allé ; li gain longtemps mo pas wai mo fanmi, et pis mo papa malade.

Yé pas rété longtemps la Dipi. Yé charadé, piti moceau, là-sous nègue ca croché francé yé la, et pis yé causé di òte quichose.

— En nous la dégrad, dit Atipa. Mo beinsoin acheté mangé. To pas gain engnin ca fait jodla, vini doujenein qué nous. Mo femme pas savé to Cayenne, li wa content di wai to.

— Mo bin fâché, réponne Wacapou ; mo pas prouvé jodla. Nous wa doujenein, ensembme, oune òte jou ; mo pronmette Auguisse di allé doujenein qué li.

Yé appelé Dipi, Wacapou peyé vèmouth yé la, et pis yé soti.

Lò yé rivé la dégrad.

— To pas trouvé, doumandé Wacapou, li gain moune beaucoup, la lavancé, bonmantin la ?

— Oui, mo trouvé ça, réponne Atipa. A nègue placè yé la, qui dévidé cayenne. Li gain aussi, oune tas dis òte moune, qui ca vini, pou flannein.

— Mo connaite oune mouché, yé té c’appelé Potignin, qui té ca vini, tout lé jou, ici la, pou causé, qué nègresse yé la. Aprés, li té c’allé la gouvelment, temps di mouché Loubo, raconté tout ça ca passé en ville.

— Mo connaite oute òte, yé c’appelé Bénade, qui ca vini, pou fait nègresse jouré li ; ça so plési. To savé, chaque moune ca prend so plési, côté li ca trouvé li.

— Ça oune nègresse, gros gibène, insolent, qui ca habillé li, pi bin. Nègresse la ca vendé vianne qué posson, la larie. Qui moune qui pas connaite li ?

— En France, la théiâte, li gain La Reine des halles. Ça la, compè, a la reinne di lavancé. Pou dix sou, oune so, li ca fait zaffai blangue la.

— Oune jou, mo wai ça ; frè ! a té la conmédie. Ça pas pitit dent mo baille. Zaffai la té drôle : Massogan la, sodat la, té ca tombé, kou la fimein. Mo ari, jouq mo manqué malade. Neinnein dégrad la c’appelé ça, oune paletot, en taffetas di cinq sou.

— Li gain moune, qui ca vini la lavancé, kou nous conça ; pou çassé canmarade, pou prend oune coup l’ sec, la Sazi, au bin, pou mangé oune biftec, la Dipi.

— Li gain oune rang, qui ca vini grand bonmantin. Ça maîte dileau yé la. Quand Sazi ca lovri so lapòte, oune tas, qui là ca anttendne, ca entré, pou décollé mabrouya. Yé pas savé coument gros bois la, ca séché yé ponmon, quand yé ca boai li, grand bonmantin conça, anvant yé mangé.

— A vrai ça zaffai la, doumandé Wacapou ?

— Coument, to ca doumandé mo, si ça vrai, réponne Atipa ; roumaqué bin, la placè, toute nègue to wai ca enflé, a ça qui ca boai yé boujaron, anvant yé mangué.

— Lò nègue té ca enflé, beaucoup beaucoup, Sainnemari la, mo té, la Tout-hasa, qué Brignasqué oune ben blangue ; mo ké monté qué li encò ; mouché Dòvi, oune sourgin, vini visité nègue yé la. Li défendne boai cròc, anyant ou mangé. Couté mo, pas jain fait ça bête la.

— Faut pas to crai, toute pratique Sazi yé la, ça nous compangnin nègue, oune so. Li gain toute façon moune landans. Ou ca wai blangue, nègue, milate, coolie, jouq nègresse. Ça yé la, kou Massogon, a divin yé content ; a qué dileau résin la, yé ca reinté yé nanme. Yé c’appelé yé bouteille, pitit pòte la, pou moune pas comprendne. Lò femme prend yé caca poule conça, ça vilain meinme.

— Heinbin ! gadé, si cété blangue té ça palé, li té ké dit, clients Sazi. Pratique, pi chouite, pou dit ; a ça no té ça dit, Bosobio, òte jou la. Aussi, vive nous criole.

— Magré tout ça moune to ca wai la dégrad, athò la, longtemps, li té ca gain pi beaucoup ; crique nove pas té gain lavase, kou jodla. Toute cannon bitachon té ca vini landans, pou débaqué la Lapijòte, au bin la Takio.

— Nègue Tonnégranne, qué Moussénéri, quand yé ca vini Cayenne, dipis yé découvri Matabo, la pointe de palicou là-bas, yé ca dit, mé montangne Lamorie. Lò yé beinsoin routrounein toute souite, lò la, ça montangne Lapijòte, pace li té ca vendé lamorie aussi. Yé ca descendne vite, qué restant pèdant, yé ca fait yé provijon, la Lapijòte ; et pis, dipis pitit montant, touché yé couyara, do, yé ca pati.

— Ça Sazi qui remplacé Takio ; mé, Takio té encoin larie la. Sazi pas engnin, òbò Takio ; so pratique bessé beaucoup. Temps di Takio, meinme, nègue bitachon té ca vini, si tant, monpè Bois, qui té rivé, tout nòve, di France, té c’allé la, çassé yé, meinnein la léglise.

— Lò la, monpè té gain misè meinme, pou anpprendne nègue cantique. A ça temps la, yé té ca chanté :

Goutè, goutè Takio, goutè la Lapijòte

— Dipis crique bouché, pratique Lapijòte bessé aussi. Li té ça vendé, si pitit moceau, quand li mouri, so fanmi cédé cabaret la. Jodla, ça Dipi qui la. Anchin moune, qui té ca boai la Lapijòte yé la, ou pou ca wai yé encò ditout, la Dipi.

Wacapou, qui té ca ignoré toute ça détail yé là, té content di anpprendne yé ; pou zaffai di Cayenne, li té draite, kou oune nègue nòve.

Ça mine d’ò, qui meinnein li en ville. Dipis toute nègue lessé yé bâtis, pou allé la plaçè, li fait kou toute moune.

Pendant Atipa té ca raconté li, lhistoai di lavancé la, li té ca couté abo, sans dit engnin. Temps en temps, li té ca fait oune pitit sine di tête, pou fait Atipa comprendne ça té ca intéressé li, et pis, pou engagé zanmi la di continoin.

Lò Atipa rété palé moceau.

— A côté nom di lavancé la soti, doumandé Wacapou ?

— Compè, réponne Atipa, a zaffai dipis bongué té gendanme bois la Matouri. Òtefoai, dégrad té la grand savanne ; òbò dégrad, té gain oune posse sodat, yé té c’appelé, posse avancé. Moune savanne té séparé, di moune en ville. Lò moune té c’allé la dégrad, yé té ca dit, nous c’allé la lavancé. Blangue changé dégrad la di place, nom lavancé la souive li, jouq ici la.

— Compè, nous ca blié cò ; li ké midi, li temps, pou mo çassé doujenein. Mo femme ca anttandne mo, athò la. Posson ca baille bal, grondé sou, mo ké allé acheté dé. Vini qué mo.

Lò ou gadé pac posson la, chia ! Li pas gain chimin, pou passé ; posson tout patout.

Coutine Zòseph té rivé, en meinme temps, qué oune tas òte pêchò. Posson lécaille té ca fait chin, kou posson limon. Jouq lanmantin li té gain. Quand ou gadé zouie piti guiòle yé la, coument yé gras ; lò ou songé yé pimentade, ou bouche ca coulé.

Magré toute ça posson la, si ou tendé train moune ca fait, pou gain oune, ou wa craiyé ca baille li, pou bon kiò.

Ou tendé bò rici, mouché Guioustave, mouché André ; bò là-bas, mouché Zòseph, mouché Louis. Gadé si poteau lhanga la, ca roumin.

Pêchò zé la, fica abo, kou foie la plat, ou wa dit, yé sourdo. Yé pou ca bougé. Temps en temps, yé ca longé posson baille ça moune yé wlé.

Atipa jité oune coup l’oueil, òte bò pac la, li wai Piè ; li dit :

— Bon, mé mo compè Piè, là-bas. En nous trouvé li, mo ké gain posson.

Yé trabessé òte bò ; Atipa doumandé dé grondé, qui gras.

Réson pou vendò, réson pou achetò. Piè faut baille li ça ; li ca sévi bin, toute moune qui ca doumandé li posson. Li baille Atipa dé grondé toute souite ; encò dé gros papa grondé.

Atipa peyé Piè, et pis yé pati.

Jouq athò mo ca songé, coument grondé yé la té gras. Mo allé pêché souvent, qué pêchò beautemps yé la, mo pas jain kinbé grondé pi gras.

— Magré ça misè nous ca wai la, pou gain posson, dit Atipa, pêchò yé la té fronté allé trouvé l’mai, dipis nous ca voté la, pou défendne Chinois yé la pêché. To wai bêtise conça. Aussi, faut l’mai té boai tafia grainne wara, anvant li té baille yé réson.

— Sans Chinois yé la, tois qua di temps gnanpoint posson Cayenne. Frè ! yé fò, pou kinbé posson ; a chef pêchò. Ça oune quichose, oune so, yé ca fait di mal. Lò yé entré, la oune pripri, yé ca crocro li toute. Yé pou ca lessé oune pitit prapra meinme. Ça moune qui ambichon tròpe. Yé draite kou fronmi mangnoc ; côté yé passé, ou ca wai yé trace.

— Vendò dégrad yé la crai, moune yé ca fait préférence, gain rouconnaissance pou yé. Côté ça ?

— Oune jou, pitite di oune pêchò yé la, té la misè, pou oune bêtise qui passé, la pac roai la théiâte. Ni mouché Loubo, ni monpè yé la, qui ca mangé, so pi belle posson, pas fait oune démache, pou li. Blangue baille li lageôle. Poutant, est-ce li gain, oune jonne homme qui pi bon, qui pi tranquille passé li ?

Anvant yé prend chimin case.

— En nous wai si li gain vianne jodla, dit Atipa. Li gain si longtemps, a gibié, oune so, mo ca mangé ; si vianne beaucoup, mo wa prend oune live.

Pou allé la bouchourie, yé passé landans lhanga, côté moune ca kinbé kiò, café qué chicolat la. Lò yé rivé, la mitan lhanga la.

— To wai ici la, montré Atipa, neinnein Vitoai ça pronmiè femme, qui vendé kinbékiò, tout chaud, la cannari.

— Tout lé bonmantin, li té ca vini, qué oune grand cannari, plein qué calou, qué danbangnan, pou vendé. Li fait ça commèce la, si longtemps, qui nom Viotai calou, té rété pou li. Toute moune té connaite li ; oune di so pitite, té tambou la lamilice.

— Mo pas connaite dansé lamilice la, dit Wacapou ?

— Qui moune qui dit to ça dansé, réponne Atipa ; mo dit to, li té tambou la lamilice. Si cété dansé, mo té wa dit to, li té tambougnin.

— To wai, nègue la, fica tranquille, tendé ; pas fait blangue France, qué mo. Si to pas connaite criole, anpprendne li.

— Lamilice a té oune mangnè sodat, li té gain, òtefoai. Yé té c’appelé yé, pou charadé, sodat cassave ; pace a té moune Cayenne, oune so, qui té landans, kou franc-tirò conça. Yé té la, pou monté la gade, en cas di beinsoin. Blangue pè lessé fisi, la nous lanmain ; oune jou, yé soupprimé yé. Mé, nous pas pi mauvé passé toute moune. Blangue pou ca divinein, ça trèsò di bonté nègue gain la so kiò ! Oune jou, oune jou, fisi la gain, pou rouvini.

— Lamilice té joli. So tambou yé la, té ca batte :

Penga cò, penga cò.

— Toute piti moune, té ca couri dèiè yé.

— Mo té ca dit to, Vitoai, calou, ça pronmiè femme, qui vini vendé ici la. Ça temps la, li té gain oune òte vié nègresse, qui té ca vendé wara. Ça là té ca fait oune tounein, la toute lècole, anvant li rivé la lavancé.

— To savé, coument pitit moune content wara. Pou ça bò la pa, yé darite, kou agouti. Aussi, yé té c’appelé femme la, neinein Agouti. Yé té crai li content wara kou yé. Li pas gain oune pitit fi massò, qui pas té connaite li.

— Oune nègresse Pòvè, té ca vendé matété, qué douriz kiokio aussi, lò la.

— Li té gain oune òte vié femme, temps di Vitoai calou, qui té ca vendé labiè nannan ; mé, a bonmantin, oune so, yé té ca wai li, la lavancé. Apré midi, li té c’allé divant magasin général, en bas lotogone la. Cété oune vié nègresse, larhaut fò, yé c’appelé Clai.

— Toute moune cannon passagé, té ké boai labiè nannan, côté li, anvant yé baqué.

— Apré ça neinnein yé la, nègue placè vini beaucoup la dégrad ; ça nègresse, to ca wai yé la, vini ca vendé café, qué chicolat.

Pendant Atipa té ca raconté Wacapou, toute ça zaffai di calou, wara, qué labiè nannan la, yé té ca maché, bò di bouchourie. Yé contré qué oune femme, Atipa connaite.

— Coumè Zabeth, bonjou, dit Atipa. Est-ce ou toujou côté madanme Ballé ?

— Non compè, réponne femme la. Madanme la pas té jain content, di mangé mo té ca poté, pou ça soumaqué li té ca baille mo bonmantin. Oune jou, mo dit li : Madanme, mo t ca rété la ou sèvice, pace mo té content ou. A pas pou ou soumaqué non. Ou pas jain content, prend oune òte cousougnin. Mo prend mo chimin, mo allé.

— Li crai mo pas savé, dit Atipa, li té ca mangé, toute gigé poule li ca bouilli. Lò yé doumandé li, oti gigé la ? Li ca réponne, a poule Sourinam, yé pas gain gigé.

— Et pis a conça nègresse yé la fica meinme ; la dégrad, yé toute ca monté là-sous yé taitèche ; taitèche yé la pas jain bon. Oune jou, li té tròpe, mo obligé dit oune, descendne là-sous madanme la.

Lò yé rivé, la bouchourie, li té gain train encò, passé la pac posson.

Tois moune té ca vendé vianne : mamzelle Hèmi, mamzelle Mikilo, et pis oune vié blangue, oune pòpòte.

Ça mamzelle Hèmi, mamzelle Mikilo, oune so, ou ca tendé. Li té gain, au moins, cent nègresse ca hrélé, en meinme temps. A pou mouché, Gautri, a pou mouché Wacoune, a pou Directò. Gadé, si poteau bouchourie la ca roumin, a conça dé femme yé la ca réponne.

— Ça mouché yé la, dit Atipa, a gros tête di peye ; lò yé dit, fête Çaïde qué Vitalou, Lacôte yé la, pas engnin ; si yé wlé, yé wa fait ça qui pi belle, yé réson ; yé rein solide. Mé, pou qui ça yé pou ca fait ? Toute moune té wa profité.

— Quand to wai ça mouché yé la, pou ca gain vianne, a pas nous qui wa guin. Lò mouché yé la ca baille doujenein, yé ca vini yé meinme, la dégrad. Oueil rhonté oueil ; lò la, yé ca baille yé vianne.

Temps en temps, vendò yé la ca pésé oune live vianne, yé ca longé li, sans palé, baille oune nègresse. Ça la ca prend so vianne, li ca peyé, et pis li c’allé.

Si oune gain malhò, pas content, si li gnanni dit : Mamzell, a zos, oune so, ou baille mo ; yé ca rhalé vianne la, di so lanmain, et pis bonsoai.

Lò Wacapou wai, conça ; li dit :

— Doumandé vié blangue la donc !

— Défendne ! réponne Atipa. A vianne peye ici, oune so, mo ca mangé. To pas wai, a vianne òte peye, li ca vendé. Ça vianne la, a pou sodat qué pòpòte. Et pis, to crai mo blié Rogé qui té ca vendé beif mouri la ? Est-ce mo savé, ça la, côté so vianne la soti ?

— Pisse mo pas pouvé gain, ça vianne mo wlé, en nous. Mo millò mangé posson, passé, vianne potigué.

Jou la, dégrad té plein qué mangé : mantoun, cranmangnoc, topinambou, patate, tayove touca, gnanme peye nègue, cribiche, mi frais, pou fait engoue ; kiouri ; cannon potigué té rivé. Mo, pou ca fini, si mo nommein, tout ça li té gain. Jouq piment ; vendé piment la dégrad, quichose ou té pou ca wai, òtefoai.

Lò yé pati di dégrad.

— To wai tracas, dit Atipa, pou gain mangé. Moune ca vendé yé la, a yé zanmi, oune so, yé ca baille vianne, qué posson. Faut to gain potection, anvant yé gadé to. Quand yé pas connaite to, pas la peinne to doumandé.

— To wai mamzelle Hèmi la, lò li té ca vendé cochon ; canmarade, mo dit to ! faut to té lévé bonmantin, pou gain vianne. A pou ça, nègresse dégrad yé la, baille li oune nom.

— Cayenne a conça ; dipis to ca fait au bin vendé oune quichose, yé ca baille to, nom quichose la.

— Dit mo nom la donc, domandé Wacapou ? Mo pas connaite li.

— Mo pou ca dit to li non, compè, réponne Atipa. To guiòle plaiplai, to wa allé roupété li, ça pou mo misè wa rété. Et pis, si mamzelle Hèmi, pou ca baille toute moune vianne, li pas pi mauvé pou ça ; ça oune femme qui ca travaille. To wai li la, pas joué qué li.

— Temps di mouché Hinnique, blangue té metté, la dégrad la, oune bois yé c’appelé dichet, draite kou la trèsò conça, pou toute moune té pouvé gain posson qué vianne. Mé, zaffai Cayenne, pou ca douré. Bois la pas fait quinze jou. Encò meinme, li té gain train, lò di bois la, kou athò la. Gendanme meinme, qui ça gendanme, pas té pouvé empêché moune yé la rhélé.

— Quand mo dit to, zaffai Cayenne, pou ca douré ; mo pou ca mentò. gadé toute grand société yé fait pou l’ò, peu bacaillau, pou difé oti yé ?

— Ça préférence to wai la dégrad la, la magasin meinme, to ca wai li. A conça moune Cayenne fica.

— Case, la mokié politique, la mokié magasin, qui òbò grand savanne la, a ça zaffai la, yé ca fait landans.

— Mo connaite oune mouché, yé roufisé divin, pace li pou ca voté, pou moune di case la.

— Yé pied tabe beau rangé, coument to wlé ça magasin yé la douré ? To pas wai coument yé tombé.

— Li gain oune òte gros madanme, la grand larie. Li ca gadé ou, kou oune beif michant, lò ou ca entré, la so magasin. Dé jou, li millò dit, gnanpoint, passé li lévé, pou baille ou, ça ou ca doumandé. Ça moune yé la ca vini riche, qué l’ò, qué òte zaffai ; mé, ça pas qué commèce.

— A pas sotte ça, compè ? A pas en France to ca wai ça zaffaila, ditout ; yé wa chaviré toute magasin la pitot, passé yé lessé to allé qué to soumaqué.

— A Jojo, oune so, mo ca tiré. Lò to entré, la so magasin caba, frè ! a acheté to wa acheté. So bouche si chouite. To wa beau semblé chouette, li ca fait to wai, gnanpoint moune qui joli, kou to. Lò nègresse yé la soti la Jojo, yé toute crai yé joli. A pou ça, toute madanme yé la, content allé, la so magasin. Ça qui allé, rinq pou nouri oueil, yé obligé acheté.

Yé rivé, qué causement la, jouq bò di Vitalou.

— Poule ca mangé mi, so kiò la pou l’ bois, dit Atipa. Mo ca songé mi, so kiò la pou l’ bois, dit Atipa. Mo ca songé, mo femme ca anttendne mo, athò la. Mo c’allé ; courage !

Wacapou réponne li bonjou, et pis yé séparé.


III

Atipa gain oune compè la Moussénéri yé c’appelé Dorilas. Li té teinmoin mariage di Dorilas. Yé zanmi kou zongue qué lachai.

Kou Bosobio, Dorilas a oune nègue pitit, faibe, macanki.

Ça nègue bitachon qui pas lessé yé batis pou allé la placè, yé ra. Dorilas, a oune di yé. Li pas wlé tendé palé di mine d’ò. Pitête, a pace cannon placè, pas passé beaucoup, la so lariviè.

Et pis so quakié pas gain l’ò. Tête lariviè la, pou ca soti larhaut assez. Ça omune qui fait prospétion bò la, ça grinat, oune so, yé trouvé.

Dorilas a moune qui savé, qui vrai richesse di oune peye, ça plantage, ça batis. Jouq athò placè pencò tenté li. So bitachon òbò crique Paganmou. Li gain poaive, gnanme peye nègue, giròfe, patate qué dindé, ça frit mouché Kèkòve poté Cayenne la.

Quand Atipa Cayenne, li gain lhabitoude, di allé passé, dé au tois jou Moussénéri, qué li. Dé foai yé ca vini la pointe Palicou, pêché croupia ; Dé foai yé ké lachasse la Mapéribo.

Lò crabe sou, qué grand’marée, yé ca metté yé calinbé, yé c’allé la Paganmou, kinbé crabe. Crabe Pagamou ça pronmiè crabe di nous peye.

Ça foai la, Dorilas té trouvé Cayenne, en meinme temps, qué Atipa. Jou li wai Wacapou la, so apré midi, li contré qué Dorilas là-sous crique ; li invité li, à doujenein, pou lendimain, à midi.

Lindi, jou di doujenein la, Atipa vini lavancé, bonmantin, çassé mangué. So femme té pou ca vini, la dégrad, souvent ; a li té ca fait provijon.

Atipa a moune content causé tout patout. Ça, metté qué temps li pédi, pou gain tois parassi tout maigue, quand li prend chimin so case, li té midi. A toujou, la larie travèsiè, li ca passé.

Kou li rivé côté li séparé, so la vielle, qué Wacapou la, li wai Dorilas ca vini çassé li.

— A qui ça qui misé to conça, doumandé Dorilas ? li midi passé, ad id jodi to femme ca anttendne to.

— Et mo meinme, ad dé faim mo faim. Mo vente ca fait kioume, caba.

— A canmarade qui tadé mo, réponne Atipa.

Atipa ca rété bò di bois crobeau, là-bas, la larie tois case. Lò li rivé qué, Dorilas, divant Danmion la.

— Mo chè Dorilas, dit Atipa, mo pas trouvé zaffai c’allé vite, Cayenne. Dipis nous ca voté la, mo pou ca wai changement. Au contrai, zaffai c’allé pi mal. Li gain oune tas pòpòte, Chinois, Arabe, toute guiabe ; yé pou ca fait yé fait engnin. Li gain ça mo ca contré, la larie, enbas parasol. To wai quichose conça ?

— Sodat casème, qui libe kou nous, pas gain droai maché qué parasol, pòpòte gain droai.

— Gadé mo case, li à dé pas la la ; mé, gnanpoint chimin. Faut nous passé jouq là-sous crique. Oune mauvé pitit boute larie conça, pou crévé, est-ce a grand zaffai ça ?

— Soumaqué yé voté, pou acheté la Direction la, pas té ké pi bin employé, pou lévé quakié bois crobeau la ? Encò, yé pas té beinsoin si tant.

— Lò gé changé, toute larie yé la di nom, yé crai, yé fait grand quichose. Mapiòcò !

— Encò, qui nom ça ? Yé ca baille oune tas nom nous pas connaite. Li gain, ici la, oune larie travèsiè, qui pou ca trabessé engnin ditout. Vrai larie travèsiè la meimme, ça qui ca trabessé Cayenne, la mitan la, ça qui ca passé divant léglise la, yé baille li oune òte nom.

— Nous gain larie bataillon, larie sabe noai, dé larie toute moune connaite ; blangue pas wlé yé. Li semblé, ça nom yé la, a pou nègue, oune so, yé faite.

— Mo crai, au contrai, yé té divaite baille larie, nom toute moune connaite. Nom di peye, passé ça nom yé c’allé çassé jouq en France, qui nous pas connaite.

— Nom Lallouette la bon ; ça la fait nous di bin. Mé, pi beaucoup di òte yé la, yé té pouvé lessé yé, côté yé té fica. Nous pas beinsoin connaite yé.

— Oune micipal yé Ia, qui ça mo compangnin, li pou ca comprendne grand quichose là-sous papié, té fronté wlé baille, larie, nom di oune mouché qui pas fait engnin pou nous peye. Ni li, ni so pitite, yé pas fait engnin. Pi au contrai, a yé qui cause, qui peye la tombé conça. La conseil, ça ari, oune so, yé ari micipal la. So zanmi meinme foutant di li.

— To wai, mo larie la wa toujou rété qué so tois case. Li semblé ou la danbois. Yé wa kioé ou landans, la nouite, pessonne pou ca vini la ou soucou.

— Faunt prend patience, dit Dorilas. Guidiguidgi pas maré pagra ; a qué patience, yé ça plimein disé.

— Aganman dit : Vitement bon, doucement bon. Yé pas pouvé fait toute, di oune coup. Dipis nous ca volté, yé tiré tête, yé tiré travaux ; yé rangé collège ; òte zaffai yé la, wa vini apré.

— Pas fait nègue Pouague la qué mo, réponne Atipa. Pou qui ça to ca dit, volté ?

— Ortho, compè, réponne Dorilas, a conça mo tendé nègue yé la ca dit.

— A pas conça, dit Atipa ; ça nègue qui ca dit, volté, yé pas savé palé, ça voté pou dit.

— A conça mo tendé oune nègue Croueye ca doumandé so cate sélectò. Yé pas savé palé, yé ca briga, pou paroaisse.

— Compè, binhéré saint Jean-Baptiste. Poule pas gain dileau, pou li boai, canna gain, pou li lavé. Oyapoc pas gain oune boug meinme, Pouague gain dé. Jou nègue Pouague, vini pleun cannon, trouvé blangue yé la, a oune di yé, mo tendé, ca palé di so cate sélectò.

— Et pis, a pas ça moune yé la, qui tiré tête, qué travaux. A pas yé, qui rangé collège. Yé pas té wlé ça. En yé qualité di candidat nègue, yé pas té wlé collège lévé passé ça ; pace yé savé a blangue oune so, qui pouvé voyé yé pitite en France. Si nous pas comprendne qui ça, ça wlé dit, tant pis, pou nous.

— Pou tête la pa, jou yé voté , ni mai, ni vié dépité la, yé pas wai yé oueil, la conseil.

— Ça qui la, athò la, au moins gain courage dis so lopignon. Jou yé voté lècole, pou bitachon, li pas té wlé ; l vini, toute meinme, voté conte. Li té li, oune so, qui voté çonça, ça pou ca fait engnin.

— Mo tendé jodla, li wlé place gouvènò ; yé nommein li donc. Si li pas savé engnin, di zaffai conseil, li connaite zaffai jadin toujou.

— A kou jou, sodat kioé oune dis nous yé la, est-ce mai la roumin di so case. Sodat té wa kioé nos toute, conça, qué yé sabe, li té pou ca dit, oune mot. A òte qui rouclanmein, qui fait train, la conseil, pou ça zaffai la.

— Ça soldat la, té gain chance meinme. Yé fait la conmédie, pou li, la cazème ; criole plédé, pou li, la tribinal. Ça bonnhò cronmou gain, toute zoseau pas gain li.

— To wa beau dit, ça to wlé, pou mo pa, mo trouvé zaffai pou ca maché ditout. Si faut nous attendne jouq nous mouri, anvant di wai moceau changement, li pas nècessai, nous voté. Anttendne, anttendne, potigué ca prend peye.

Òbò pont Kièdò Guiamant la, yé contré qué Couillè.

— Kin ! Coulliè, dit Atipa, mo content di wai to ; to poté bin ?

— Conça, réponne Couillè, dipis dé au tois jou, mo gain la rime, qué oune coup l’ vente qui ca malmeinnein mò ; òtement, mo bin.

— Dipis douze jou, mo Cayenne, continoin Atipa, mo ca çassé chassò yé la, pou allé fait oune patie di chasse, to ça pronmiè mo ca contré.

— Est-ce la chasse ca baille athò la ?

— Pas beaucoup, frè, réponne Couillè. Faut to allé loin, anvant to fait oune coup l’ fisi. Pou bò rici la pa, proche Cayenne la, pas la peinne. To pou ca wai oune quiquivi encò. Tout lé jou, sodat là-sous piti zoseau yé la, qué coup l’ fisi, tow ! tow !

— Qui jou to ké la chasse, doumandé Atipa ?

— Dimanche, réponne Couillè ; si to wlé vini, nous wa poussé jouq Matouri. A bò la, oune so, nous pouvé fait quichose.

— D’accò, dit Atipa, mo ca vini. Si la clòche bois, Cacalapapié la, té la toujou, nous té entré prend oune coup l’sec.

— Et òte bò la, montré Couillé, li gain oune.

— Enwa, mo fi, dit Atipa, mo mal qué ça moune yé la ; mo pou ca entré pas. Nous té wa allé pi loin ; mé, jodla, mo préssé. Dimanche, à qui lhò nous wa pati ?

— Grand bonmantin, réponne Couillé, à cinq kihò.

— Cé ça, courage, frè ! dit Atipa.

Lò li passé là-sous crique qué Dorilas.

— Veillé to pied, dit Atipa ; a ici la, moune yé la ca jité canavant. Athò la, yé pou ca anttendne nè vhè encò, yé ca jité, grand jou.

Lò yé trounein pitit larie voltai la, pour rivé la case, yé wai Vellong, là-sous so galérie, ca fait oune quatòze, qué oune nègue. Oune tas moune té la, ca gadé.

Hipp ! Dorilas rété aussi. Li wulé mêlé la zaffai houomme yé la.

Coument mo ca palé ou la, Vellong, toésé li, hein ! Si so oueil té ça fisi, Dorilas té tombé caba.

— A qui ça mo Atipa, ca wai la ? Zaffai cabrite, a pas zaffai mouton, dit Atipa, qué còlè. To pas connaite moune yé, la to pas savé coument yé brit vini, et to wlé metté to dissel landans. To wlé poussé difé ; en nous, en nous vite.

Li rhalé Dorilas di tas moune yé la, sans ça, mauvé zaffai té rivé Dorilas.

— Mé, mo crai to fou, dit Atipa ; mo pas content wai moune ca çassé train conça. Dansbois ou pas connaite, ou ca dronmi la cémikiè, tendé.

— Vellong houomme, pou so cò ; to té ké wai coument li té ké travaille to. Oune michant pitit nègue macanki, kou to ; to té ké savé si gouyave gain vè. To pas assez meinme, pou so oune bouchée.

— To wai li la, ça oune houomme qui bon ; mo connaite li, a mo voésin. Mé li gain so jou ; si to pédi to chimin, to tombé la so bastis, a pas moune qui wa palé to, a to oueil qui wa wai.

Enfin, li té temps, pou yé té rivé la case. Femme Atipa té còlè, di wai yé en routa, pou doujenein ; mé, à cause di Dorilas li, calmein moceau.

Pou femme la, pas babié, Atipa metté toute, là-sous do misè li wai, pou gain posson.

— A conça li fica, dit femme là, a so lhabitoude. Quand li contré, qué canmarade, li ca blié, s mo la case, ca anttendne li ; fòce li content palé. Li wa palé jouq li wa palé tòbiòtò.

— Mé, tois parassi, dit Atipa, fait nous oune pimentade, vite.

— Mo fait lafoufou bannanne, qué oune chouguiè calou, dit femme la.

— Cé bon, réponne Atipa, yé pas tròpe. Nous wa mangé tout lé dé. Dorilas a mo nachon, a gòré, kou mo, li content calou.

— To gain graisse ; to gain citron ? To savé, mo pou ca mangué pimentade sans citron ; soutout touffé li bin.

— Oui, réponne so femme.

Nègresse la allé la cougine. Li fait oune bon dfé, qué so wawari ; la dé coup, pimentade la faite.

Dipis posson la kioui, yé trempé cassave, et pis yé metté à tabe. Pronmiè bouchée Atipa prend, graw ! li modé oune roche landans cassave la.

— Zadò di mo cò, dit Atipa que còlè ! a côté to prend ça cassave la, li doumandé so femme ?

— A mo coumè Jeannette, réponne femme la, qui cédé mo dé ; a bon cassave.

— Côté to wa, a bon cassave ça, rouprendne Atipa. A cassave Kourou, yé plein qué sabe.

Dorilas té baille yé, moceau bon couac Moussénéri.

— Baille nous couac Dorilas la, dit Atipa ; toute souite.

Femme la poté couac Moussénéri la.

— To wai, Dorilas, dit Atipa, cassave Macouria, qué Kourou, mo pou ca mangé yé. Ça di larhaut Macouria, bò di zòrè frai la, encò passe ; mé, ça di en bas là-bas, bò di Vigué, yé plein qué sabe.

— Nègue Kourou yé la wa beau vanté yé cassave, a pas mo qui wa mangé li pas.

— A draite Kou nègue Oyapoc. Côté yé palé, di yé couac, ragué pou ca poussé la, encò, pace li jorne. Coulò la, pour ca dit engnin.

— Mo savé yé couac bon vrai ; mé, li pas millò passé ça di Moussénéri, qué Oyac. Tout patout, yé pouvé gain couac jorne, si yé planté mangnoc jorne, pas vrai compè ?

— Mo bin crai, réponne Dorilas ; mo meinme, mo millò mo coauc blanc la, mo pi habitoué qué li.

— Li gain placè, continoin Atipa, a couac potigué yé ca baille. Li pou ca plein ou vent. Li faite qué zabapain gnanme, qué toute guiabe. Pou to, compè, mo pou ca mangé li.

— Et couac maronni la encò ; a zos, a code mangnoc la, oune so, qui landans. Pòpòte yé la ca tiré toute farine la, pou fait lempois. Mo pas content li ditout. Li gain nègue qui content li ; a nègue qui pas connaite bon couac.

— A kou vianne, li gain moune ca mangé toute façon bête : couachi, capiaye, caïman, léza tè ; yé wa mangé, jouq tête chin qué gnanme. Kou en France, yé ca mangé grounouille, chouval. Lò di laguiè, yé mangé jouq rate ; ça bête yé la, ca baille ou mauvé malade. Mo pa, mo pou ca mangé yé ; mo papa défendne mo.

Yé dessè moulon, consève gingimbme, nogat coco, ranmikin qué saucisson. Atipa té wlé coupé saucisson la, mince, kou papié à lette conça, Dorilas dit, so pa, ça à la nègue li ca mangé li.

— To pas savé, dit Atipa, a qué nanne yé ca fait li en France.

— Orho, compè, réponne Dorilas ; oueil pas wai, kiò pas fait mal.

— Jou nous wa contré Cayenne encò, dit Atipa, a poune bougnon wara nous wa mangé, au bin oune pimentade atipa. Ça mo roumède la ; pas pitit atipa blanc la non, li gain vè. Ça gros, qui jorne la, atipa cannal la mienme.

— Et dé au tois coqui crabe faci, dit Dorilas ; pimentade lamorie, qué pimentade calicha nous ca fait bitachon la, yé chouite.

— Côté to ca metté oune bon croupia ? To songé mouché Guiamant, la Palicou ? Quand croupia té ca baille meinme, lò la, li ca rhélé : quel awantaye ! Et oune bon chibè ?

— Pas palé, compè, rouprendne Atipa. Et oune bon douriz safra ? Nous wa mangé ça to wlé, a pas mangé, qui manqué.

— Lò mo ca tendé yé ca dit, peye la pas gain mangé, yé ca fait mo ponne. A pas peye la, qui pas gain mangé, a pitit moceau, nous pitit moceau landans ; a zaffai qui pou c’allé draite. Jodla, nous toute la placè, à qui moune yé wlé qui planté mangnoc ? A qui moune yé wlé qui çassé mangé ? Nous pas pouvé couri et pis gratté nous pied, en meinme temps.

— Si coolie té ca vini toujou, oune jou, oune jou, to té wa gain oune qué to. Nous meinme té wa pouvé gain oune, pou séclé nous batis, pendant nous la placè. Lò nous descendne Cayenne, au moins, nous té wa trouvé cassave ; mé, blangue pas wlé yé vini encò. Faut pas comté là-sous yé. Faut pas palé meinme di ça encò. Pou mo pa, mo langue paisse, mé, mo zòrè pas dou. Nous wa allé conça, kou bongué wlé. Lò gnanpoint chin, chate ca lachasse.

— Mo pas savé, meinme, pou qui ça moune yé la ca kinbé là-sous collie yé la conça. Yé ca roumassé, toute nous soumaqué, potéla yé peye. Et pis, gadé ça zaffai blangue yé la té wlé fait, qué Vitalou, pou coolie jamme coupé yé la.

— Longtemps, a nous té ca travaille, pou blangue. Jodla nous libe, nous pas pouvé gain pessonne, pou idé nous. Qui ça to wlé fait ? A conça, temps la ca maché. A pou nous prend li, kou li ca vini.

— Pou nègue òte peye pa, koulmann, bagou, mo pas crai yé wa vini, ici la, encò. Blangue yé la ca fait yé sotte, yé as wlé chinois. Gadé qué oueil, ça la Chinois yé wa tombé. Mo pas trouvé yé mauvé ; yé ca charié vive, aussi bin qui nous. Compè ! nachon ca bouilli douriz chouite.

— Yé ca dit, chinois ca fat magasin tròpe. Pou qui ça, yé ca baille yé patente ? Chinois pas moune di peye. Li ca vini pou travaille latè, a pas pou fait commèce. Li pas pouvé fòcé ou baille li patente.

— Califounie là-bas, peye répiblique, kou nous pa, a pas patente, oune so, yé ca roufisé yé ; yé ca couri yé meinme.

— Lò mo ca tendé yé ca dit, blangue pas pouvé travaille latè, la nous peye, mo pou ca crai ça. Mo wai blangue travaille en Frnace, li aussi dou qui nous ; procaution pou prend, pronmiè temps : Pas boai cròc, pas travaille la solé.

— Yé ca gadé là-sous pòpòte yé la. Est-ce ou pouvé jougé travail, là sous yé ? Dé moune qui passou, content boai, tout fatigué, qué yé misè lageòle. Et pis, faut chimin, pou voyé, tout lé jou, baille blangue yé la, farine qué divin, jouq lò yé savé mangé couac qué pimentade, kou nous ; jouq lò yé vini sòbe, kou nous.

— Blangue vini avant nous, ici la. Pronmiè temps, yé té ca travaille, la batis, côte à côte, qué nègue. A temps qui changé, qui fait nous, oune so, rété la batis.

— Li gain milate di peye qui ca dit, sans divin, qué dipain, yé pou ca vive ; à pas vrai ça. Blangue meinme, a pas toute, qui ca boai divin. Li manqué frit, ici la, pou fait boesson, pou boai ? Chaque peye gain so boesson qué so mangé. Si ça conça, titalhò, nous meinme wa dit, faut dipain qué divin pou nous vive.

— Moune ici la ca plainne gnanpoint vianne ; mé, compé, chimin loin, calou dou la pied, gnanpoint chimin, gnanpoint pont, Lò moune Sainnemari ca meinnein beif ; quand beif yé la pas mouri, di fatigue, la chimin, yé ca néyé landans crique. Coument yé wlé nous gain vianne ? Pou qui ça yé pou ca fait chimin, qué pòpòte yé la ?

— Macouria qui a dé pas la la, faut cannon, pou passé so pitit lariviè la. Li gain danbois, li gain pòpòte, landans peye la, gouvelment pas pouvé rouparé ni la digue, ni pont ; pòpòte yé la, là, ca flannein. Est-ce li manqué latè landans peye la, pou fait brique, pou rangé pont ?

— Ça qui ca empêché, toute travail ici la maché, a chimin gnanpoint. D’abò gnanpoint moune beaucoup, faut li gain chimin, pou allé tout patout, pou moune, qué denrée, pouvé rivé Cayenne, tout lé jou, quand yé wlé. Gnanpoint peye qui ca lévé, sans chimin.

— To wai, compè, toute mangé bon pou mangé ; mé, toute quichose pas bon pou dit. Kiò pas pagra, tendé. Si nous palé, yé wa savé passé nous ; et pis, to savé, miraille gain zòrè.

— Si mo couté to, dit Dorilas, causement la pou ca fini jodla. Gadé, dipis nous à tabe la, ni to femme, ni mo, nous pas pouvé dit oune mot. A to, oune so, ca palé. Mo ké pati dimain, faut mo fait mo commichon, apré midi la meinme.

— To réson, compè, réponne Atipa, li temps pou nous soti. Lexanne dit mo, yé ké voté simainne ca vini, mo beinsoin wai moune vot yé la.

Yé lévé di tabe. Lò yé ca soti.

— Ou wa bo ou femme qué pitit moune yé la pou mo, dit madanme Atipa ; mois prochain, si bongué wlé, mo wa vini wai zòte.

— Pas cassé kiò, coumé, réponne Dorilas, nous ké anttendne ou. Mo femme wa content.

Nègresse qui gain belle pitite. Ou ca wai aussi, yé tété bon dilaite ; yé pas couambou, kou pitit massogan, qui tété bibon yé la. Yé pas jain gain mal machoai. Wara pou ca fait maripa, yé bon, kou yé papa Dorilas.

Yé soti ensembme. La larie démaré, yé séparé ; Atipa descendne en ville.


IV

Lò Atipa lessé Doritas, li allé wai dé au tois canmarade.

Li causé moceau, tout patout, qué moune vote yé là ; li anpprendne Neinanmoin ca fait propaganne a fòce, pou fait voté, pou pitit mouché la toujou. Li dit, cé bon ; faut dimain mo wai Neinanmoin.

Anvant li rentré la so case, li allé côté Thimothée, oune nègue qui Chaund pou vote. Atipa bin qué li ; li baptisé oune pitite di Timothée.

Timothée ca rété la larie Provence. Dips Atipa rivé, yé coumencé causé di vote la, et pis causement la tombé, là-sous zaffai pòpòte.

— To wai, dit Timothée, coument zaffai coumencé mêlé landans peye la ?

— Pas palé, compè ! réponne Atipa. A pas ça mo causé qué Dorilas, lò nous té ca doujenein la non ? Zaffai grave, mo chè Timothée ; aussi, faut dimain, sans faut, mo wai Neinanmoin.

— Athò la, a pòpòte, oune so, yé wlé voyé. Mo tendé yé dit, meinme, yé ké doublé yé qué rédivisse. Li gain oune blangue, qui vini di France esprès pou ça. Yé crai toute moune ké prend rédivisse yé la. Yé fronté ca dit, faut yé mairé ici la. Nous pas doumandé ça moune yé la. A coument pou nous fait ? Lò dileau tròpe, pou crapaud, qui ça to wlé li dit ?

— Zòrè pas pouvé rhaute passé tête. Est-ce nous pouvé allé, en France, batte Minisse ? Mouché yé voyé, en France, pou briga qué li la, pas fò, tant pis pou nous. Li pas wlé ni coolie, ni pòpòte. A qui ça li wlé ?

— Encò, est-ce a bin vrai, li pas wlé pòpòte ? Discou li fait, gouvènò l soutouni, toute ca dit nous ça pas vrai. Zaffai rangé, pas gain cassé oueil. To wai, landans ça zaffai l, li gain oune angui enbas roche ; et faut nous veillé li oui, pace a oune angui tremblant.

— Au bou di compte, pòpòte pas pouvé rété, ici la conça, sans fait engnin pou nous. Peye la, a pas di yé. Yé pas la, pou planté denrée, pou fait travail habitant ca fait. Titalhò, yé wa voyé yé, la placè aussi, alosse.

— Mo savé blangue ca dit, a yé qui fait languiè qué Cépérou, roai inguin, qui té larhaut fò la ; a yé qui couri hollandé, qué potigué ; mé, peye la, a pas di yé, oune so ; yé pas pouvé metté nous dèrhò, pou pòpòte.

— Pòpòte la, pou fait travaux. Apré, nous wa wai. Jouq athò, yé pencò fait meinme, oune mauvé pitit chimin di fè, pou allé sous l’ vent. Lò nous palé di crique, pou fouillé ; yé ca réponne gnanpoint pòpòte, gnanpoint soumaqué.

— Est-ce à vrai ça ? Si gnanpoint soumaqué, pou qui ça, li gain, si tant di bidget conça ? Pitête yé ké dit, faut vendé nous, pou faut soumaqué. Toute bidget yé la, pas meinme la ? Paquet soti la tête, li tombé la zépaule, a pas meinme côté li c’allé. Quand yé baille dé pòpòte, pou nettieé larie, faut peyé, pou qui ça ça ?

— Mé, oune ingénò rivé. Yé pas fait li vini, pou bon kiò. Faut yé trouvé soumaqué, qué bras, baille li, pou li travaille. Li meinme, faut beaucoup soumaqué, pou peyé li.

— Dipis temps ingégnò ca mangé soumaqué, tout patout, la placè, sans fait engnin, yé pencò guéri di yé. Ça la coumencé plainne, régisse pas à jou ; a qué misè, yé rendé li so case qué so sèvice. Qui ça directò ca dit, di tout ça ?

— Ça qui té gain sèvice la, té crai a di li, a so bagage. li ca fait mo songé, oune vié mouché, qui té la Ladouanne. Li té prend case la, pou so pa. dimanche conça, directò té obligé fronmein lapòte, pou empêché li vini.

— Chef ladmistration yé la, pas ici pou dispité, qué yé compangnin. Yé toute ça nègue maite ; yé divaite maché d’accò.

— Òte ca vini rinq pou touché soumaqué. Lò mois fini, yé allé la trèsò, bacannaco ! Yé pou ca okioupé, si nègue ca mouri di faim, si zaffai peye la, pou c’allé. Yé pas wlé meinme wai nègue qué oueil. Lò ou pou ca mangé chin, ou pas divaite boai so bougnon.

— Yé ça pagra, nous ça laimoai. Li gain òte, yé ça mangé blié ; quand yé fait dé jou, ici la, yé ca soué yé bec, kou poule, et pis do. Binhéré, lò yé pas monté là-sous peye la encò.

— Ou savé peye la plein qué nègue, pou qui ça ou ca vini landans ? Rété en France donc, côté qui gain blangue, oune so. Oune foai yé acheté belle case, baille yé, pou yé fica, palò fini ; a pas yé zaffai apré, si òte pauve guiabe ca rété landans case en paille.

— Lò yé pas wlé fait engnin meinme, peye la, pas jain gain engnin. Titalhò, gadé qué oueil, yé ké écrit Minisse :

« Mouché, gnanpoint matéiaux Cayenne, pou fait case, pou rangé débacadè. Pitit moceau bois té Lorapi qué la Tois calbet la, yé fini. Lò ou ca voyé rédivisse yé la, voyé aussi, bois, qué brique, pou nous fait yé case. Mé, pont yé la, a vié bois nous obligé acheté, pou rouparé yé. »

— Compè, dit Timothée, yé pas pouvé écrit Minisse ça zaffai la.

— Qui ça to ca dit, rouprendne, Atipa ; tout lé jou, yé pou ca boai Minisse, so dileau oueil, conça ?

— Oune ingénò, Minisse té voyé, dit, li gain pi einconnonmie, pou lessé pòpòte couché, la yé hanmac, la zilet, passé yé voyé yé, la Tois calbet, fait bois. To wai travail ?

— Commandant zilet la, tendé ça, dit : A ça maladie té ca doumandé. Tois calbet la, té ca embêté li caba ; li metté toute pòpòte, ca changé roche zilet yé la, di place. Dipis temps la, a ça, oune so, yé ca fait.

— So compangnin yé la, metté yé pa pòpòte ca fait jadin, ca planté bouquet. Mé, pou travail sérié, anttendne !

— Magré tout ça, si to wai, lette, papié, qui ca vini, chaque bateau, la pénitencié yé la, to meinme wa pè ; lòde, contòde, désòde. Toute ça lette yé la, yé c’appelé ça : admistré.

— Oune commissai, wai ça zaffai la, li té wlé fait oune live di toute lette, di toute règloument yé la. Li mouri trop vite. Nous té wa waii quichose qui drôle landans.

— Mo connaite oune coumandant zilet la ; quand li rouçouwai, oune lòde, li té pou ca fait engnin. Li té ca dit, òte bateau la, ké poté contòde ; et ça té vrai.

— Ça coumandant la jouq la òte peye, mo crai athò la. Oune peye qui loin passé France ; ça oune blangue qui té drôle.

— Oune jou, mo wai li acheté, landans oune lencan, la bireau Lòdonnatò la, lapeau vente oune pòpòte, qui té gain potré là-sous.

— Li té wlé acheté aussi, pou prend laponche, calice di oune monpè, qui té mouri. Lò monpè yé la wai conça, yé poussé, là-sous calice la, pou empêché li gain li.

— Lessé nous donc qué to palò pòpòte, dit Timothée. A qui guiambelle nous guiambelle ? yé zaffai pou ca rougadé nous.

— Qui ça, rouprendne Atipa. Tout ça, qui landans peye la, ca rougadé nous. Pòpòte wlé entré la paradis, magré lé saint ; yé wlé nous peyé pou trété yé, au camp ; et pis, to ca dit, ça pou ca rougadé nous ? To pas millò, tendé.

— Au camp la, toute moune ca metté oueil là-sous. Coolie pòpòte, vié moune ; toute, a landans yé ca vini. Toute quakié wlé metté yé vié moune landans. Est-ce li pouvé prend toute moune, côté, côté, yé soti ?

— Pou ça, mo crai si moune riche, yé la, té metté ensembme, yé té wa fait oune lhôpital, pou vié moune. A conça moune riche, ça lessé yé nom, la oune peye. Oune foai gouvelment té wa gain case la, li té wa okioupé di li.

— qui ça to ca dit, réponne Timothée ? Ça peye jalou la. Dé moune pas jain d’accò, pou fait engnin, to ca palé di fait lhôpital. Lò moune riche yé la, fait belle case, pou yé rété, est-ce yé ca songé pauve qui vié ?

— To réson, compè, rouprendne Atpia. A ça mo meinme ca wai. Mo pas jain wai dé, metté d’accò, pou fait meinme oune chimin placè.

— Mo pou ca palé, di nègue richue yé la non ? Nous pa pouvé doumandé yé, oune so, toute quichose. Yé wai blangue c’allé en France, qué yé soumaqué, yé pou ca fait engnin, yé meinme ca caillé.

— Mé, Vitalou, to pou ca crai, coument so découvète Sainnemari la, metté beaucoup soumaqué la trèsò. Mé, Çaïde, li acheté bateau ; li fait case, pou lavé linge. Si moune té prend yé bin, yé té wa fait passé ça, Yé pas moune ingrat. Yé ca wai blangue ca kioulé ; yé meinme pou ca vancé.

— A pou ça yé ca dit, nous peye malhoré ; li pas grain, bon quichose, kou en France. Pas couté yé, compè, ça pas vrai. A moune qui allé kiouqué yé nein, dé jou, en France, qui ca palé conça, pou vanté. Yé pas connaite engnin di France. Mo pa, mo rété six zan, en France ; mo allé tout patout ; mo ké palé to zaffai France.

— Lò guiabe gain so réson, faut baille li li. Mo savé en France joli. Li gain bon quichose beaucoup ; mé, toute zaffai pas vini conça, en France, la dé jou ; et pis, faut to gain cinse, pou vive la ça peuye la. Pauve ovrié, qui ca travaille, kou nous yé la, pou gain yé la vie, to pou ca douté coument yé la misè.

— Mo pou ké palé to, di moune riche ; yé ca vive bin, la toute peye. Mé, pauve yé la, nous posichon belle, òbò ça di France. Yé ca mouri di faim, yé ca mouri di frai. Faut soumaqué, toute la jounein, la yé lanmain. Gnanpoint engnin, pou bon kiò. Chaque pas, to ca contré moune, sans bras, sans jamme, sans oueil, ca doumandé laumonne. Tout patout gain gade-champête ; malhoré yé la pas pouvé ni la chasse, ni la pêche. Est-ce nous peye gain misè conça ?

— Si moune France, té connait nous peye ; si yé té gain soumaqué, pou peyé yé passage, yé toute té ké dévidé Cayenne.

— Ici la, tout ça to metté la latè ca vini, sans soin. Jougé si nous té gain charoue, oune pitit arai meinme ? Frit ca fait chin : mangue, mouché Feycinet poté yé la ; sapoti, zavoca, pomme cannelle. Dé frit kou yé pou ca jain gain, en France.

— là-bas la, yé pomme chawchaw, yé pas vale pas ; pêche, yé poai, yé prime, oune, pou ca proché nous frit. Magré ça, yé ca compté yé, là sous pied, pou moune pas vòlò yé ; yé rhò di prix.

— nous danbois gain, oune tas di grainne bois, kou maripa qué conmou ; nous ca gain yé, sans soumaqué. Jondef qui ça Jondef, yé pas gain en France.

— Déloenne, oune habitant Kourou, té dit : oune bon wara, kiou fendé, millò passé toute frit France. Compè, li té réson.

— Bête qui la danbois, quand frai qué la neige dit, mé nous, yé pas gain engnin, pou yé mange. Lò la, compè, veillé to cò. Loup dèrhò, tout patou, ca çassé moune.

— Si to viré, bò di mangé athò, qui ça to ké wai ? Vianne qué dipain, oune so, dipis bonne annein, jouq saint Silvesse.

— Posson pauve ca mangé, limanne, mèlan, rouget ; ici la, ça pou chin, oune so, to wa metté yé la difé. Yé ca dit to, blangue France pas content posson. Coument to wlé li content posson ? li pas connaite li ; a mauvé posson, oune so, li gain. Nous machoran, nous coco, nous coumarou, si yé té gain yé, a gros tête, oune so, qui té wa mangé yé.

— Yé divin pas gain, oune grainne résin landans. Yé ca fait li, qué toute guiabe. divin nous ca boai, ici, a divin moune riche ca boai, en France. Yé obligé voyé nous bon divin ; sans ça, li té wa trounein landans navi, anvant li rivé.

— Toute yé zaffai, pou mangé, gain zingrédient landans. Yé saindoux, ça souif, pou gressé roue cabouret.

— nous pouvé gain dibè, fronmage, saindoux, qui millò passé yé pa. Nous gain dilaite, nous gain cochon. Si nous pou ca fait yé, nous meinme, tant pis pou nous.

— Et linge ? ça pas landans, oune magasin détail, to ké trouvé ginga qué calicot, à six sou, oune mète, kou Cayenne. Faut to acheté, tas linge, pou chauffé to cò. Ici la, dé chimise ginga qué dé kilote gros blé, oune so, ca faiti to oune annein.

— Athò, et bois, pou to chauffé difé ? To ca peyé oune mauvé piti paquet bois, pas pi gros qui mo coup l’ poing, quaranne sou.

— Bitachon, quand frai baré pauve yé la, conça, a landans paille, yé ca fouré yé cò, pou dronmi. Cayenne pou ca fait frai ; nous pou ca acheté bois, pou chauffé difé.

— Toute denrée to pouvé planté, ça soumaqué. Sans palé di oune tas òte yé lessé, dipis longtemps, roucou, fait grainne la sec, la solé, oune so, voyé en France, li bon.

— Mangnoc, si nous té ca travaille li bin, li té pouvé baille lempois, pi beaucoup encò. Là-sous quate pangnin mangnoc, nous pouvé tiré dé pangnin cispa.

— Café, cacao, sec la solé, yé prix ca lévé tout lé jou ; sec là-sous boucannein, yé pas si bon. A kou lacolle machoran, sec la lomme, millò, passé la solé.

— toute bois maho yé la, a soumaqué ; yé lapeau bon pou fait code. Nous pas beinsoin çassé ranmie. Moucou-moucou, a pou coupé, oune so, fait sec, voyé en France. Yé ca çassé tout ça, qué flambeau, pou fait papié ; gnanpoint. Yé obligé ca rapé bois sapin, pou fait papié. Jouq bagasse canne, nous pouvé vendé ; li bon pou fait papié.

— Mé pariabrava, yé ca doumandé li, en France. Zozeau rempaillé, papillon ; yé ca doumandé tout ça. Dipis Cònidet qué Bataille mouri, moune yé la pou ca okioupé dit ça encò. saint Pré, Lomba, yé pencò mouri ; pou qui ça yé fica, semblé yé pédi la canmougué ?

— A canne, oune so, pou nous lessé ; so colonnie tombé ; blangue ca planté betterave tròpe, la òte peye.

— Li gain côté wangue qué pistache ca vini passé ici la ? Toute potagé jadin, nous gain yé, nous pouvé gain yé.

— Résin, blangue ca fait so cranne qué li, bon kiò ; li ca vini tout patout. Mouché Chapy fait divin caba, à kourou, et bon divin encò.

— Tabac pa, a pas pou palé. Ça mouché Vauquelin fait, to wa crai mo si to wlé, heinbin ! to té pouvé paré laplie, en bas yé feille.

— Voésin connaite toute ça zaffai denrée yé la ; si li té wlé écrit, li té pou ca beinsoin copié Guizan.

— Côté to ca metté bois, athò ? Ròse mâle, wacapou, balat, pou pont, pou case. Lò blangue palé di fè, li crai li dit grandquichose. Fè pas engnin òbò ça bois yé la.

— Cède, bagasse, pou fait coque cannon. Chawari, nangoci, bois rouge, pou yé croube. Angélique, pou qui gòlette.

— Grignon, pou planche. Cajou, pou mèbe. Bois violet, kiò dèrhò, pou cabouret. Wapa gras, pou bariè. Mo pou ca fini, si mo nommein yé toute.

— Et dileau coulé, pou fait moulin maché ; pou fait scierie ? est-ce li manqué ? Est-ce nous beinsoin allé çassé machine vapè, en France ? Dileau Paul Dounez la, a dé pas, la la, li ca coulé pou bon kiò. Moune ici crai, en France yé ca prend oueil trabessé tout ça zaffai yé la.

— Ragué crapaud, qui ça ragué crapaud, en France, a gros mouché. Yé ca roumassé li, metté la case, landans pote. To pas wlé mo kiò boulé, lò mo ca tendé moune ca dit, gnanpoint engnin ici la ?

— Nous peye pas jain prêté soumaqué, pou fait so zaffai. Pessonne pas jain fait souscription pou nous ; a nous qui ca baille òte, tout lé jou. Trembement di tè, vent qui ca chaviré Martinique yé la, nous pas connaite yé. Choléra, nous pas connaite ça. Lapicote, la fièven jorne, a òte ca poté yé baille nous.

— To comprendne, blangue pou ké vini palé to, misè di so peye ; li pou ké dit to, li pi mauvé, passé nous pa. Si to couté li, to wa crai, en France, a qué l’ò yé ca fait case.

— Ça criole qui ca palé mal di Cayenne yé la, ça pou vanté, mo dit to. Ça pou fait kou blangue. Mo connaite ça qui rété dé jou, en France ; lò yé rouvini, di joué joué, yé pas connaite engnin di nous peye encò. Meinme nous langue, yé ca fait semblé yé blié li.

— Li gain ça qui wai atipa, yé doumandé : Ça s’écaille-ti, ou ça se plume-ti ? Òte wai conmou, yé dit : Comment appelez-vous cette graine là ? A pas zaffai pou fait ou rhonté non ?

— Bon zos pou ca tombé la guiòle bon chin. Landans ça moune qui ca critiqué nous peye yé la, li gain ça qui plein qué soumaqué, qui gain moyen. A pas, pou peye la, yé ca rété Cayenne.

— En France, yé c’appelé yé nègue, yé pas content ça. Belle milatresse yé la, pas wlé tendé yé appelé yé nègresse. A pas sotte ça ? D’abò ou di race nègue, est-ce yé pouvé appelé ou blangue ? et pis, est-ce négresse qué milatresse, yé toute pas meinme la ?

— Quand bongué fait moune, yé toute té ça nègue. Li meinnein yé lavé, landasn oune grand dileaua, qui frai. Ça qui lavé yé cò, yé vini blangue. Ça qui pè dileau la, yé kiouqué yé lanmain, oune so, yé rété nègue. A pou ça, to wai, a nous mitan lanmain, oune so, qui blanc moceau.

– Bongué meinme, a té pas milate ; est-ce so peye a peye blangue ; so manman, a té pas milatresse ? Arabe, espangnol, yé tout pas milate ; yé toute pas race coinga ; est-ce yé pas moune, toute meinme ?

— To savé, blangue France po uca distingué kou nous, cap, milate, mistife. D’abò, ou pas ça blangue, pou yé, ou ça nègue. Est-ce nous beinsoin fait anttenchon là-sous ça bêtise la ?

— Blangue pas connaite nous. Dé nègue li gain, en France la, a là-sous yé blangue wlé jougé nous. Encò, ou wa dit a pi vilain nègue yé la, oune so, qui c’allé en France.

— Mo meinme, lò mo té en France, pitit massogan té ca couri dèiè mo. Encò, lò la, li pas té gain nègue, en France, beaucoup kou athò la.

— Oune jou, oune massogan pas appelé mo, boule de neige ; mo réponne li : boule di conconme ; mo kinbé li, la so ventrèche, si yé pas té rhalé li, di mo lanmain, mo té touffé li. Mo pas fâché pou ça, yé sotte.

— Coument criole pouvé dit, nous peye pas bon ? toute moune ca fait yé posichon landans.

— Oti criole qui fait yé fòtine la òte peye ? gnanpoint. Li gain ça potigué meinnein jouq la Lamazòne, çassé l’ò ; nous ca anttendne l’ò la toujou. Yé pas savé potigué, ça nachon la, a roai coquin ?

— Ici la, a condouite, oune so, nous beinsoin. Meinme ça qui pas savé palé, ça qui pas savé lit, ni écrit bonbon, ca riche.

— Oune jou, mo té divant oune magasin, mo tendé oune ca dit : Mouché Hérau, en avez-vous de la bonne beurre ? Li mouri riche.

— Oune òte rouçouwai oune prince là-sous so ladigue Pouague ; li dit : Mon prince, cette digue est mòtoc-mòtoc. Li mouri riche aussi. Mo pas savé, si ça mot la qui entré trop fò, la zòrè prince la, jouq athò, li sourdo.

— Oune òte réponne oune compliment di gouvènò conça : C’est une supposition, Monsieur le Gouverneur, etc., etc. Li mouri popiétai.

— Oune jou, mo té landans oune noce ; mo wai oune fait chimin, la lapòte, pou fait entré danme, et pis li dit : Laissez entre le sexe féminine. Gadé qué oueil, li wa mouri riche aussi.

— Oune òte allé, en France, la oune pitit peye qui gain bon dileau, pou chawawa, la Ouriage ; li dit popiétai lhôtel la, so mékié ça libéral. Li riche aussi.

— Oune té c’appelé toute sa locatai femme yé la, so locatrice. Li mouri riche.

— Li gain, oune tas òte, mo pou ca songé. Yé travaille, yé honnête, peye la bon, yé obligé rivé. Ça qui découragé, pace peye la tombé, athò la, tant pis pou yé. Bongué bon maite, peye la wa lévé.

— Aussi, compè, quand to tendé moune riche ca palé, di allé vive, en France, pas gadé là-sous yé ; soumaqué la ca foutant di yé. Yé pas millò, tendé !

— Yé gain bon temps ; bon temps ca fait pagra maqué. Lò yé en France, pou qui ça yé ca doumandé cassave qué calou ? Lò ou pou ca mangé chin, ou pou ca boai so bougnon.

— Li gain òte qui dit passé ça. Lò pitit moune ca joué qué so catin, li ca cassé li. A conça òte allé, en France, joué qué yé catin ; catin la cassé, yé songé, ici la gain couac qué pimentade, hipp ! to gadé yé rouvini.

— Li gaini ça qui c’allé, pac yé trouvé yé pas assez gros mouché ici la. To crai yé pi gros mouché, en France ? Yé gain tò. Là-bas la, pessonne pas connait yé.

— Li ta caba, dit Timothée ; rété soupé qué nous.

— Mo femme bouilli tois poucici qué oune chouguié zharicot. Lò to femme wa savé, a qué mo to soupé, li pou ca dit engnin.

— Mo ca rété, réponne Atipa.

— Femme ho ! appelé Timothée ?

— Eti houomme, réponne so femme.

— Est-ce mangé la kioui ?

— Oui.

— Heinbin ! en nous mangé. Atipa ca dinein qué nous.

Madanme Timothée metté couvè ; pis yé metté à tabe.

Pendant dinein la, yé causé di oune tas di zaffai. Timothée trouvé nègue yé la, mal fé, ca lessé yé bitachon conça, yé toute, pou allé la l’ò.

Atipa fait li comprendne a ça yé wa wai, tant qui l’ò la wa douré. Jounein, bitachon trop pitit moceau, pou yé lessé placè.

Quand yé fini soupé.

— Qué tout ça, nous mangé meinme jodla, dit Timothée.

— Qui, ça réponne Atipa, tois poucici qué oune chouguiè zharicot, pou nous tois, to, to femme, qué mo, a mangé ça ? Heinbin ! compè, to pas wai côté moune mangé.

— To tendé palé di Lémé. A té captainne la ; mé aussi, milate la té fò. Lò li soti la pêche, li, oune so, ca rhalé so cannon, metté à tè. Li pas té ca mangé, la achette, kou nous conça ; achette té trop pitit ; cété landans térine, li té ca trempé so couac. Lò li fini mangé, li boai dileau, to pouvé compté li gain quate poucici, kou nous pa yé la, qui passé.

— Côté to ca metté Batelmé, athò ? Li té ca mangé six doconnon, pou so kinbé kiò.

— A oune balata to ca coupé mo la, dit Timothée, qué ari.

— Ditout meinme, réponne Atipa. Toute moune Cayenne savé ça.

— Li té gain oune blangue, Pouague, qui té fò aussi pou ça ; yé té c’appelé li, mouché Bouillo. Quand yé invité li, a doujenein conça, li ca prend oune lavoument, la veille. Compè ! mo dit to, si to boucannein pas changé qué vianne, pas la peinne to invité li ; so compangnin té ca invité li, pa plési di wai li mangé.

— A mangé qui té divaite kioé li aussi ; jou li mouri, mo té allé aceté zouti, la grand magasin, divant lavancé la, mo tendé pitit blangue la ca dit, li mouri di oune fausse indigestion.

— Mouché Bouillo la té drôle meinme ; il allé Pouague tabli oune bitachon ; anvant li coupé batis, li dépensé, toute so soumaqué, pou fait oune belle chimin dégrad. Lò chimin dégrad la fini, li obligé bandonnein.

— A pas li, oune so, qui fait ça zaffai la, Cayenne. Mo wai, la placè, employé fait tablissement, qué case dimi-chapente, anvant yé prospété, quand yé fait trou prospétion, a sabe, oune so ; yé baqué pou Cayenne.

— Li dix hò, compè ; mo c’allé la case. Jouq oune òte jou.

Li dit Timothée qué so femme bonsoai, et pis li soti.


V

Lendimain mardi, à nèvhè, Atipa filé tout draite, bò di Sazi, pou waii Neinanmoin. Li savé lò Neinanmoin ca pêché nègue yé la conça, pou vote, abò la, li ca metté so tranmail.

Moune Cayenne, kou Neinanmoin yé la conça, mo pas beinsoin fait zòte yé potré, zòte connaite yé assez.

Qui dit, qui fait. Li trouvé Neinanmoin là-sous, ca fait oune discou, baille oune nègue Còmonbo. Lò nègue la pati, Atipa allé invité li, à prend oune coup l’sec, quichose li pou ca roufisé. Yé allé prend oune tabe, et pis yé coumencé causé :

— Mo té savé, dit Atipa, mo té wa trouvé ou ici la ; a ou bireau. Yé dit mo, nous ké voté simainne, ca vini, et ou ca travaille toujou, peu pitit mouché la. Mo trouvé ça zaffai la pas drait ditout.

— Ou savé mo ça çoussouri ; mo pas ni pou li, ni conte li ; mo la, pou ça qui bon. Mé, mo trouvé li temps, pou nous changé li.

— Yé pou ca joué qué vote, conça. A oune zaffai qui gain dangé ; li draite kou fisi, la lanmain piti moune.

— Zòte meinme la, qui ça zòte té pouvé anttendne di mouché la. Ça qui té anvant li la, pas té bon ; encò, li té pi fò. Li pas fait engnin ; a pas ça la qui wa fait quichose. Li pas jain okioupé di zaffai ; zòte tiré li conça, di so magasin voyé, en France. A oune mauvé sèvice zòte rendé li.

— Li pas capabe, gain engnin di Minisse. Li meinme avoué ça ; jodlà, li pas gain zintérêt encò, landans peye la, a pas athò la, li wa roumin so cò. Oune foai ou cannon çoué, là-sous la vase caba, côté ou wlé allé ençò ? auillé nous peye lévé, li ca tombé tout lé jou, pi beaucoup.

— Gadé so compangnin milate, nommein la Martinique, la Gouadeloupe ; yé toute ca fait yé possibe. Pou soutouni lècole, la yé peye, yé fait jouq loterie, pou gain soumaqué.

— Nous pa la pa, bin au contrai, ça moune li ca soutouni, ça ou ca fait pétition pou yé, a yé qui wlé fronmein collège. Est-ce ou crai pitit moune Cayenne wlé vini, kou ou, grand, sans savé lit, sans savé écrit ?

— Jouq athò, si mouché Schœlchè pas palé, engnin pou ca faite, ici la. Pou qui ça nous gain criole, en France, alosse ?

Neinanmoin bisqué, kou oune tawarou, di tendé ça palò la, li rhélé oune coup, qué còlè :

— Coument ?

— Coument, coument la dileau, réponne Atipa, là-sous meinme ton la. Lessé mo palé. Mo connaite zaffai Cayenne autant qui ou. Pas prend mo, fait nègue Còmonbo, ou té ca prêché, titalhò la. Pas fait mo kiò boulé !

— Pou, mo dit, mouché Schœlchè, zòte pas content la, a li, oune so, qui ca fait pou nous. Gréméci bec jaquot qui fait totie mangé grainne balata. Sans li, nous pas té gain meinme vote la. Ça qui ca dit, li vié, li pas connaite nous zaffai yé la, pou qui ça yé pou ca fait quichose pou nous ? Pou qui ça yé pou ca fait décoré Paul ?

— Si mouché Schœlchè té wlé okioupé di décorachon, longtemps, Paul té gain la croai.

— Oti òte blangue ou ca prend, pou ou zanmi yé la, qui content nous, assez, pou fait ca ?

— Pronmié zòte voyé, en France la, Minisse, pas jain dit, li bon. Li pas jain di, ça la bon aussi. Nous toute ca wai li pas pouvé, et pis ou wlé nous continoin conça ? Auillé nous monté, nous ca descendne !

— Tout ça moune ou ca metté la conseil yé la, a pas pou nous, yé ca entré ; a lhonnò yé ca çassé. Beaucoup ca entré, pou fait yé zaffai. Quichose qui la kiò gnanme, a couteau, oune so, qui savé li. Ou pas connaite yé lidée ; dent pas kiò. Ça qui content nous yé la, yé pitit moceau.

— Si ou pas wai, pi mauvé zaffai passé ça, a pace dipis crapaud, ca poté lakio la, blangue rendé coup, tendé. Si cété temps oune té ca dit : bongué fait mo mouri, anvant mo wai yé riche la, ou té ké wai travail.

— Oune tas yé œuil grand lovri là-sous bidget la. Titalhò, zaffai ké pi facile qué li, passé qué la banque. Lò nous wai yé baille oune madanme, oune penson 3,000 francs ; so houomme pas té fait engnin ; nous dit : conseil wa changé tout ça. Enwa ! Athò la, lò yé pas trouvé soumaqué, òte còté, hipp ! di yé ca viré bò di conseil.

— Ça qui ca palé, di gros jounein nous wa gain, oune jou la, yé ca foutant di nous. Moune pou ca ni pointi mo, ni caré mo dent. Nous jounein pou ca monté, passé ça. Au contrai, nous ca pi malhoré ; tout soumaqué la ca passé, pou mangé, oune so ; nous millò gain pitit jounein et wai mangé bon maché.

Toute ça réson yé la, té calmein Neinanmoin, moceau.

— Qui moune to wlé nous metté la place mouché la, doumandé Neinanmoin, qué la peinne ? Nous pas gain confiance landans tout ça blangue ca maché qué nous yé la. Pou bò la, to réson.

— Pou conseil yé la, pitit Delmosa ca contraïé mo lidée. Souvent, li ca fait mo prend moune mo kiò pas content. Li gain ça, mo travaille pou yé, yé fait mo fait la geôle. Mo obligé doumandé òte sèment, pou nous pati, anvant mo travaille pou yé. Si yé manqué sèment la, fiofio la, pou oune coup.

— Li gain ça nous obligé baille lòde, di fait gouvènò visite, anvant nous nommein yé ; a Mondésé qui conseillé nous ça. Mo ca wai tout ça qué chagrin.

— Li pas manqué moune, rouprendne Atipa, landans ou pati la meinme, qui pouvé fait mié qui mouché la. Ou moune yé la coumencé fatigué ; yé beaucoup té viré caba, bò di oune qui mouri la. Li pas té vaut grand quichose ; mé, toute meinme, li té millò. Ça qui viré yé la, pou qui ça yé pou ca çassé oune òte. Mo ca dit ou, moune pas manqué.

— A kou conseil yé la ; coument yé composé la, qui ça yé pouvé fait di bon ? président la meinme, ca rouconnaite, li pas la so place. Dègnè conseil la, mé ça li dit :

« Vous persistez, messieurs et chers collègues, à me maintenir au fauteuil de la présidence, je ne puis que vous remercier de cet honneur auquel j’ai cependant bien peu de titres. »

— Li gain landans, qui ça mo compangnin. qui ça yé ca wai là-sous papié ? Pas grand quichose. A pou ça, yé toujou ca voté, zaffai qui pas landans zintérêt peye la. Yé toujou di lopignon di yé maite au bin di yé voésin, meinme quand voésin la pencò palé.

— Òte wlé fait discou, jouq Sainnemari, la commission qouatz, yé langue mêlé. Yé pas savé qui ça yé wlé. Jodla, yé ca dit, oune façon ; diamin yé ca dit, oun òte.

— Dègnè gouvènò la ; yé pas connaite li, yé toute couri la dégrad çassé li, ou wa dit a quichose yé té appelé, kou divin messie conça. Poule çassé pangnin couvri li. Quinze jou apré, dent la scie viré ; lò sodat la coumencé roumin yé, yé pas wlé li encò.

— Sénatò zòte ca doumandé la ; blangue ca peyé oune moune caba, qui pou ca fait engnin, ou crai yé wa wlé peyé dé, pou bon kiò conça ?

— Au contrai, yé trouvé oune nous gain la tròpe. Yé té tiré li caba ; yé songé bongué, pou nous, yé roumetté li. Chaque foai pou voté, a meinme misè la. Yé wai a meinme la nous ca rouvoyé, yé ca palé di metté li dèrhò. Ou crai si li té vaillant, yé té wa palé conça ? Si òte pas té la, pou soutouni li, longtemps, nous pas té gain encò.

— Pitit mouché la, pas pouvé dirigé so moune yé la. Pagaye lanmentin, chakin yé papa, chakin yé manman ; conseil yé la c’allé, kou cannon en drive, sans gouvènage.

— Coument to wlé nous fait, doumandé Neinanmoin ? Li gain ça, nous nommein, yé ça entrouprounò, yé té bon ; yé pas wlé rété ; mo meinme ca wai, li gain beaucoup qui mauvé landans. Nous poposé, dé ou tois di òte pati la, yé pas wlé acepté.

— Coument ou wlé yé acepté, réponne Atipa ; ou ca palé palò sèment. Tête la pas bon, yé pas pouvé fait ça sèment la ; crai mo, a tête la, pou coumencé changé.

— Mouché la, ça ou potégé ; li obligé passé, pa ou volonté, sans dit engnin. Gadé dègnè vote la, ou mêlé so moune qué moune monpè ; ou pas savé, en France, li ca voté conte monpè ? D’abò li pas dit engnin, pou mo, ça oune couteau cacao ; ou savé, ça couteau la fò, passé couteau mouché Zidò.

— Lò mouché la ca palé, di sacrifice li ca fait, pou peye la ; coument li envie wai li lévé, pessonne pou ca crai, pace yé savé, li pou ca okioupé di nous. Là-sous papié qui ca vini di France, nous ca rinq wai li membme di bireau, la lassemblée moune qui wlé détrit case, qué lapoude yé la ; ca moune yé c’appelé, en France, annachisse yé la.

— Yé trouvé case ca douré tròpe ; faut cassé yé, qué lapoude. Yé compangnin blangue pè yé ; athò, a qui ça, a nous pas ?

— Landans rédivisse gain ça moune yé la. Poule habitoué gratté ; metté li là-sous roche, li wa gratté aussi. Si yé vini Cayenne, ou pitit case, larhaut savanne la, flambé. Lò blangue wai li ca okioupé, rinq di ça moune yé la, coument ou pas wlé, yé voyé yé baille nous ? Pisse li content yé, pou qui ça, li pou ca fait yé voté, en France, pou li ? a pas oune réson ça ?

— Li ca déconseillé toute moune qui wlé vini travail ici la. Li pas wlé wai paye la changé. Auillé di fait connaite bonté di nous peye, lò li palé, a pou dit li malsain, jouq pessonne pas pouvé vive landans.

— Ou wai, mouché Neinanmoin, qué fatigué ou moune yé la fatigué la hein ! Si òte pati la, té savé gouvènein so cannon, li té chaviré, ou pa caba ; dègnè vote la, si, auillé di fait oune toisienme lisse, di prend candidat qui pas bon, li té voté qué moune, qui viré yé la, li té jité ou enbas nette. Gadé qué oueil, oune jou, a ça qui ké rivé. Et meinme, si Bonnan qué Isope té la, longtemps, ça té faite.

— Enwa ! réponne Neinanmoin, qué cranne ; tant qui mouché la, wa wlé rété, nous wa voté pou li. Nous savé li pas fò ; mé, li gain pou li rété la, quand meinme ; place la, a di li.

— D’abò a conça ou ca palé, dit Atipa, qué cranne aussi, li bon ; en ! A conça ? place la, a di li. Mo savé ravet pou ca gain réson divant lapòte poulaillé ; a ou qui fò. Ça feille ou gain, pou fait nègue yé la voté la, et li bon meinme !

— Heinbin ! en nous toujou ; cayacou dit : couri oune jou, pas engnin. Temps longue, a lavie qui coute. Lò bois tombé là-sous totie, li ca gadé wai, si ça mombain. Patience ! Nous wa wai ça, pi ta ; laguiè véti, pou ca prend vié moune la case ; ou pas pitit grignon encò, ça ou ca coumandé.

Apré ça parole yé la, Atipa lévé, li peyé Sazi et pis li soti.


VI

Jédi, apré midi, Atipa soti, pou allé fait oune tou ; li contré qué Arial, la larie démaré. Arial té habillé qué so lévite.

— Mé to, fré ! dit Atipa, côté to c’allé belle conça ? Dipis to ça feille tayove la, larosée pou ca touché to.

— Mo ké wai dansé, la sabe noai, réponne Arial. Ça roai, di oune convoai yé la, qui ca baille oune grand lèròle, pou so fête. Si to pas gain engnin pou fait, vini qué mo.

— Mo ca vini, dit Atipa ; en nous. Mo chapeau tout cabossé, ça pou ca fait engnin.

Dipis dé au tois jou, yé té ca chanté oune pitit chanté Cayenne. Atipa, pas té savé pou qui moune yé fait li. Lò yé pati pou dansé la.

— A qui chanté, doumandé Atipa, mo ca tendé pitit moune yé la ca chanté, la larie la ?

— Mo cari, réponne Arial, a pou oune gendanme cabrite, qui malade, yé ca voyé, en France. Ça divaite vrai, pace lò pitit moune dit to, dimain jédi, dimain jédi vrai.

— Mo pencò tendé chanté la. A coument li ca dit ?

— Mé li, dit Atipa, li là-sous lai, allé dada :

Allé, allé, mouché Zédò,

Pas rété pi longtemps encò,

Prend Neinanmoin, pou conseillé,

A ça, oune so, qui té manqué.

Si Bois wlé allé qué to,

Baille li passage, la to bateau,

Nous pas wlé wai ladmistration.

Fait yé passé to la tisanne,

To tête beinsoin bon cataplanme,

Lò to guéri, mo chè captainne,

Crai mo, pas rouvini Cayenne.

— To wai travail, dit Arial ! pitit moune Cayenne ça palò oui !

— Mo tendé palé di gendanme la ; pessonne pas té content li. A pou ça, yé fait chanté la. to wai li la, Minisse ké fendé so zòrè.

— Est-ce nègue yé la, doumandé Atipa, ca joué cate beaucoup athò la ? Mo ca doumandé to ça, pace mo savé, to ça oune chef yé la.

— Enwa ! compè, réponne Arial ; cate tombé, athò la. Dipis Isope qué Chincrabié mouri, gnanpoint joué encò. Li gain ça qui ca fait yé possibe ; mé, a pas jouò cate, di vrai vrai, et pis, yé ca valé apan tròpe.

— Òte jou, la Prince ; Prince pas là encò ; mé, café la toujou ca poté so nom. Mo contré qué oune nègue, qui wlé fait mo quate point, di oune coup, la lécaté : roai, point, volte, autorité, roufi. Mo dit li, compè, a mouché Dobriec, oune so, mo wai maqué ponit conça. Li té wlé fait so sotte, la dé coup, mo entré la so batis ; mo soumsoumme li nette.

— A pou ça, dit Atipa, to viré, athò la, bò di dansé. Et pis, to ça oune nègue qui toujou content femme. Côté li gain camza, a la, yé ca wai to. Mé, veillé aussii, femme gain dangé.

— Lò mo té côté mo mouché, li té gain oune pitit nègue, yé c’appelé Piè, qui té ca rété, divant nous case. Li pas té captainne, kou to conça non. Li té pi ca nouri crapaud, pou baille sèpent valé ; yé té ca fait li kinbé roche ; yé té trouvé li trop zharicot dou.

— Cété temps di Bastien. Oune jou, Piè pas allé trouvé li non ? Li pas té kou mamzelle Jeanne non ; qué ça la, faut té boai tisanne, trempé qué yanne, la danmejeanne. Bastien té ca baille, oune pitit boule, oune so.

— Tout lé jou, à midi, Piè ca vini dit mo : gadé, mo ké fait gros bec. Lò la, to pou ca doumandé oti gros bec, ca valé grainne pinot. Apré ça, Paul obligé boai tisanne racine wara.

Quand yé rivé la sabe noai, lèròle la té chaud. Li té gain quate tambourin, qué dé qua. Idarec, chef tambougnin la, té ca coupé ; cinq, té ca foulé.

Lò ou gadé dansé la qué nègresse, qué joli femme, qué yé kiakia, ou pas envie soti, encò ; a dé femme, oune so, landans, qui té moceau mariejeanne. A pas landans, belle dansé conça ou ca wai nègresse kiouri yé la.

— To wai, dit Atipa, li gain nègue qui content vini choési coumè la dansé conça ; a pas mo pas. To wai, compè, côté ou prend oune femme, pi souvent, a la ou ca pédi li.

Oune pitit monment apré, zaffai gâté nette. Quand ou pas savé dansé, ou jipe toujou trop langue. Oune femme, coumencé dit, tambou la pas bon, li pou c’allé qué chanté yé la. Mé, lò yé chanté :

Manman to wai, to wai, to wai palò conça.

Hipp ! femme la dit, ça pou li, yé ca chanté, ça chanté la. li lévé oune lévé, landans dansé la, toute tambou obligé rété. Bondan cabresse, tambou Idarec la, tout ca rété.

So houomme té la ; oune nègue qui maigue kou oune zaigrette, rhaute kou oune lèchelle parépou ; so jamme semblé bâton quéqué ; grand guianlangue la, coumencé so pa.

Kou mo ca palé ou la, woyo-woyo la, vini si beaucoup, jouq gendanme rivé.

Houomme la té glissé, là-sous lapeau calou. Li gain òte, landans la, qui té sou, kou yaya qui boai dileau mangnoc.

Lò yé wai conça.

— Fré ! dit Atipa, nous vini pou tiré dilaite, nous pas vini pou compté pitit veau. Nous pas gain pou mêlé, landans ça quatòze la. Nous vini pou wai dansé, nous pas vini pou briga.

— En nous allé, tendé. Gendanme rivé caba ; mo pas wlé gain zaffai qué blangue. Li gain ça qui wlé prend mo caba, pou teinmoin ; mo dit yé oui. Oui pou ca gâté zanmi, ni monté montangne ; mé, a pas mo ça la, yé wa wai la tribinal pas.

Yé soti ; lò yé dèrhò.

— To wai, dit Atipa, si gendanme pas té vini, coup té ké tombé, kou bête, landans la. Quichose ou pas savé, li vié passé ou, oune kiò té ca dit mo : pas allé non.

— Landans dansé conça, toujou gain train. Li gain quec temps di ça, mo té allé wai, oune canmougué, là-sous crique. Oune bataille lévé conça landans. Mo té qué oune pitit nègue, yé c’appelé Paul ; oune sacatra ; li té maré lakio dèiè mo, kou oune lampion delpon.

— Oune nègue Tonnégranne té prêté so zanmi so kilòte, pou vini dansé. Ça qui baille kilòte la, té assis ca gadé dansé. Lò li wai canmarade la ca batte lentrouchat, ca fait so gèrè qué kilòte la, li rhélé li : doucement, compè ! òte la fait semblé li pas tendé. Li continoin toujou. Embêté à la fin, li rhélé li : rété, mo dit to.

— Nègue Tonnégranne la bisqué ; li coumencé fait oune caïman, landans dansé la. Faut to té wai li. Li coumencé dit : Capiaye ! moune pas té beinsoin savé, si to prêté mo to kilòte. Soti, mo ké fait to wai, si dé sou ça blangue. Mo papa lavé mo qué tête beif, qué pied chouval. Nègue pas jain fait mo dos touché à tè. Akiòrò qui ça Akiòrò, mo pas jain wai li fait brisé conça.

— Côté moune beaucoup, dit Arial, a conça yé ça palé ; mé, divant tambou, galement pas la. Sodat sou connaite yé captainne, tendé. Macaque savé qui boiis yé ca monté ; yé pou ca monté wara. A qué pitit nègue macanki yé la, yé ca fait ça brisé la. A ça yé ca dit to, rendé sèvice baille chagrin la.

— To réson, rouprendne Atipa, bon ça mal. Mo dit to, a pas dé palò li palé. li té kou oune fou landans la. Dansé toute rété. So piti frè té la ; li rhonté kou oune haïra poule prend, li soti.

— Kou mo ca palé qué to la, mé gendanme : Didisse, Larouge, Sambout entré.

— Tu fais le fou, dit Didisse, je vais te défouler.

— Lò mo wai ça zaffai la, pou yé pas kinbé nous, mo dit Paul : qui ça nous ca anttendne encò ? A pou nous fait, kou totie qué macaque. Kiouboume, mo ca kialam. Li soti bò rici, mo soti bò là-bas. Bon pied sauvé son maite. La dé coup, nous pédi nette, yé pas wai nous vent.

— A jouq lendimain, nous anpprendne zaffai gendanme yé la fait : Yé meinnein nègue Tonnégranne la, la posse, et pis yé metté li la coubari.

— Jou pitit poule so kiò content, a jou la paganni ca prend li. Houomme la té vini, qué kiò content, pou anmisé so çò ; mé ça zaffai qui rivé li. Procé-vèbal tombé, kou la fimein, landans la.

— Jou di tribinal, mo allé wai. Oune coolie té teinmoin ; quand jougue di pé doumandé li, qui lâge li gain ; li réponne, lò so manman fait li, li té pitit pitit.

— Oune òte vié femme teinmoin dit, so pa, li gain vingtne cinq an. So pitite té soti déposé, anvant li, pitite la té gain trente an. To wai travail, compè ?

— Li té gain òte teinmoin. Fòce moune té beaucoup landans dansé la, mo pas té wai yé meinme. Oune dit, so mékié ça maîte mettò seinne ; oune òte dit, so pa ça la plime.

— Mandil té la ; li dit : Le brevenu a voulu donner un coup de pâton à Larouge.

— Yé doumandé coumè nègue Tonnégranne la, si ça so houomme ; li réponne, qué oueill chaud, li pas gain compè. toute souite commissai rhélé Sambout : entré, pou vérifié ça.

— Lò toute ça zaffai teinmoin yé la fini, commissai coumencé palé athò :

— Monsieur le juge de la paix, on faisait du train.

— Vous voulez dire du bruit, dit jougue di pé la ?

— C’est synagogue, réponne commissai, et pis li continoin :

— Monsieur le juge de paix, le brigadier Didisse, monsieur le juge de paix, l’archer Sambout, monsieur le juge de paix, sont entrés, monsieur le juge de paix, au milieu de la foule, monsieur le juge de paix.

— A conça, li palé, mo dit to, jouq li fini. A pas pitit dent moune baille, la tribinal calinbé la.

— A la fin di compte, nègue Tonnégranne la soti qué six jou di Paris, sans compté lé fré, pou allé cassé roche.

Compangnin plein pangnin ! dit Arial, et pis li prend ari : kia ! kia !

— To ca ari, dit Atipa, heinbin, compè ! mo wai quichose qui pi drôle encò :

— Oune jou yé kinbé, la Cabassou, oune pòpòte maron, habillé en monpè. Jou yé jougé li, oune nègue yé c’appelé Joulien té teinmoin. La tribinal, lò yé doumandé li, qui ça pòpòte la fait :

— Mouché, réponne Joulien, mo té crai a pitite bongué ; mo baille li mangé ; mo baille li mo lite ; mo couché à tè. Président, mo dit ou, mé maque. Kou li ca palé, li té ca batte so cò, en meinme temps, pou montré coument li kioé maque à tè la. Compè ! a té la conmédie.

— Mo wai òte zaffai la tribinal. Oune jou, oune mouché té ca, plédé, pou dé sodat qui té vòlò poule, la nouite.

— Voyons voir, dit mouché la, s’ils se sont introduits cachément, dans la volaillère.

— Pou qui ça ou pou ca palé nous bon francé, rouprendne coumandant la ?

— Ça francé la bon, pou ici la, réponne mouché la ; tribinal Cayenne, a pas lacadémie.

— Oune òte foai, mo tendé oune dit, blangue mine d’ò yé la, ca récolté ovrié. Li té insolent ; li pas gain mauvé palò li pas raconté jou la.

— Lessé ça palò la, rouprendne président la, qué còlè ; mo pas wlé tendé ou palé langage cabaret ici la.

— Ça mouché la té cranne ; lò to cranne la peye la, gnanpoint kou to. So zanmi yé té ca dit, lò li ca palé, a couté, oune so, so collègue yé la pouvé couté. Ça pas té flattò pou yé.

— Ou intelligent, ça vrai ; mé, est-ce ça wlé dit, ou savé toute quichose ? ça wlé dit, ou wa savé beaucoup quichose, si ou anpprendne. Ou savé palé, ça vrai aussi ; mé, lò gnanpoint engnin landans ou tête, qui ça ou pouvé dit di bon ?

— Ça bataille nous ca wai, athò la, dit Arial, a pas engnin, òbò ça di pongnein doré qué impériale ; to songé ?

— Pas palé, compè, réponne Atipa, soutout jou yé ca entéré papa, conça. A pou chanté yé la, yé té ca briga pi beaucoup. Mé pi belle chanté pongnein doré ; a qué li, yé té ca entré en ville, à soai, mécrédi dé cendne.

Ponne, bouffi ponne,

Bouffi la poulaillé doré.

— Enwa ! dit Arial, mo té pi millò ça la ; li pi chouite :

Caca cochon, to pas rhonté,

Coument to fait, potigué couri to,

Vam prafò moulatine di Cayenne,

Moutou vielle.

— La reinne, directeuse pongnein doré yé la, a té Criquet , Macaque frisé, Misainne. Landans larmée la té gain : Bannanne enkiè, la reinne Dafrique, Madè voélé, Gnanme inguin ; et la reinne satin, to blié li ? et convoai mine d’ò la ?

— Bò di impériale, li té gain : la reinne Bouffi, Vivanguiè, Quarantan, Dileau pou lannisette, Pimentade carambole. Et banne pitit nègresse lamirale yé la ? Mé, oune chanté impériale :

Dipis minouit sonnein, so balé, la so lanmain,

Voilà la position, di macaque frisé.

— Mé oune òte pitit chanté qui té joli ; a té pongnein doré qui té ca chanté li :

Mo la, mo sans moune,

Mo la, mo sans pessonne,

Mo pas beinsoin pronmeinnein mo cò,

Baille lé gens Cayenne, palé là-sous mo.

— A té bon temps lò la ; guiambelle yé la té ca belle. Lò la, Laurent la peau lève té landans toute cadémie yé la. Frè ! misè, gâté vaillant, tendé. Moune convoai yé la, li gain ça qui tombé jounein jodi. Athò la, gnanpoint plési Cayenne ; yé cannida la, a dansé ça la ?

— A la pac roai la, oune so, temps en temps, blangue ca fait nous ari moceau.

— Dègnèment la, yé joué, oune joli la conmédie. Cété oune piayò qui té gain roumède, pou guéri toute maladie, médecin pas connaite.

— Mo blié tout ça palò li raconté. A oune quichose, oune so, mo ca songé. Li dit, lò médecin fatigué di yé moune malade, yé pas pouvé guéri yé, yé ca dit moune yé la : Allez aux eaux !

— Compè, dit Atipa, ça zoseau yé la gain pou volé meinme, pou allé jouq en France.

Lò yé rivé la grand larie, yé wai Chef ca passé.

— En nous appelé li, dit Atipa, pou li fait nous ari moceau. Li toujou gain quichose qui drôle pou raconté.

Yé appelé li, yé appelé li tée ! Chef pas viré.

— si cété femme qui té appelé li, dit Arial, to té ké wai, si li té pou ca viré gadé. So sourdo la tout drôle ; a pou houomme, oune so. Pou femme pa, Chef ca tendé yé, trop bin.

— Mo femme ca anttendne mo, athò la, dit Atipa, mo c’allé, courage !

Arial réponne li bonsoai, et pis yé séparé, la larie voltai.

Récupérée de « https://fr.wikisource.org/w/index.php?title=Atipa/VIoldid=13400948 »


VII

So soulendimain sanmedi, Atipa soti, apré doujenein, faut oune tou. Li contré qué Sorossi, bò di café Prince la, la dé flot.

— Mé to, Sorossi, dit Atipa ; dipis qui temps to Cayenne ; côté to soti ?

— Dipis tois jou, réponne Sorossi ; mo soti la Saint-Elie, qué mouché Louc. Et to, to Cayenne longtemps ?

— Mo soti Oyapoc, fait oune prospétion, réponne Atipa ; mé, mo vié Cayenne caba.

— A pou qui moune zòte té ca prospété, doumandé Sorossi ; est-ce zòte fait quichose ?

— Enwa, frè ! réponne Atipa, blangue prend dileau. Mo crai a té pou oune société. To pou ca crai coument ça prospétion yé la, ca déteinne blangue. Ça Moulondeau qui té qué nous. Lò nous pati, ça Loubon qui baille avance ; quand nous rouvini, ça li qui peyé.

— Coquin, mo fi ! ça milate la, ca peyé bin. A pou ça, mo content travaille pou li. Quand ou descendne, ou pas beinsoin tiré chapeau, ni gratté tête, dé foai, la so case ; graw ! li ca lovri còffò la.

— Pou to meinme, li pas nècessai mo doumandé to, si to pésant ; ça façon zòte ca kioé l’ò, la Saint-Elie la !

— A conça meinme, réponne Sorossi. En nous prend quichose la Prince ?

— En nous donc.

Sorossi, a oune pitit nègue crabari, yé c’appelé Phlippe ; toute blangue mine d’ò connaite li. A so mauvé mékié, li té ca fait, la placè la, qui fait yé baille li nom, Sorossi.

Li ca rouclanmeim toute temps, la placè. A oune chef, di ça qui ca prend, tout patout, dé, tois avance, yé la.

La Prince, yé doumandé, dé vè mêlé, et pis yé assis.

Dé sodat té ca boai café kiololo, òbò yé ; pas calongnin non, sodat casème meinme.

Grand soupièrein té là-sous tabe ; la poule té ca faite là-sous billa. Lò ou tendé chef la poule la dit : laissez-zoué Toustou, òte jouò yé la pédi vié.

— To pas wlé lessé to mauvé mékié la, dit Atipa, pou charadé ?

— Qui l’ò ça, réponne Sorossi.

— Pas fait lapin qui wangue qué mo, dit Atipa ; mo pas nommein to l’ò. Pisse a conça to ca réponne, heinbin ! oui ; a di l’ò la meinme, mo wlé palé to.

— Est-ce mo ca fait, ça zaffai la mo, dit Sorossi, qué còlè ? Ça qui dit, yé wai mo poté l’ò la sorossi, yé menti. Ça qui ca pio yé la, yé gain yé moune, Cayenne côté yé ca vini vendé l’ò la ; mo pa, mo pas gain. si beif pas té connaite so cò, li té wa valé grainne mombain ? Si moune yé la, té pou ca trouvé achetò, yé té wa vòlò ? To pas wai mo allé, la òte peye, vendé l’ò ?

— Fica tranquille, tendé, rouprendne Atipa ; to pou ké montré vié macaque fait la grimace. Lessé, lessé meinme, mo dit to.

— Prend dé, tois avance, tout patout, pas assez pou zòte ; zòte wlé prend l’ò moune yé la encò ; l’ò la a pas di nous. Ça qui ca crai piaye yé la, dit yé còde qui té maré la joustice la, li cassé, tendé. Ça qui continoin, yé chouval ké trounein nanne.

— Lò babe ou voésin ca boulé, rosé ou pa. Gadé qué oueil, lò blangue ké fatigué, di toute ça zaffai la, yé ké viré, bò di avance zòte ca prend, sans monté la placè la ; a là-sous zòte, pitit anpprenti jouge, yé ca voyé la peye la, ké anpprendne yé mékié.

— Zòte pou ca contenté di ça : La prospétion, zòte ca lachasse ; òte ca rété couché la yé hanmac, et pis zòte ca vini dit, gnanpoint l’ò.

— Mo chè Sorossi, temps la troup dou, pou nous çassé misè encò, baille nous cò. Chin gadé là-sous cabriite, li caca la case, tracas rété pou li. To ça mo compangnin, to lapeau noai, pas gadé là-sous moune yé la.

— Toute moune pas pouvé riche, la dé jou, kou ça qui trouvé l’ò. Qué ça zaffai, qui ca passé la, si li pas té gain pòpòte, la geôle té ké plein, kou croucrou conça, qué nègue, pou nettié larie. Jouq femme, zòte fait yé metté, la ladouanne, pou fouillé moune.

— Anvant mo monté, la Saint-Elie, dit Sorossi, mo té soti, la oune pitit placè, la Mannan, côté Genté. Nous pas d’accò, mo descendne.

— Est-ce to wai yé ca metté chate gadé dibè ? Li prend oune blangue tafiatò, pou magasignin ; sodat la ca boai toute boesson qui la dégrad. A côté bariè faibe, beif ca passé ; lò Genté écrit li, ça là-sous nous, li ca passé so còlè.

— Oune jou, mo dit li : mouché, ou ca lessé guiòle tambou, pou batte la so gogo ; a mouché Genté qui écrit ou, allé trouvé li. Ou pou ca baille nous divin, nous pas pouvé poté divin la placè. Lò nous palé mouché Genté, li ca baille nous tò encò.

— Bacaillau pas té bon ; yé té ca baille nous oune pitit zicaitec, pou rantion ; li pas té quica meinme, pou entré la nous trou dent.

— Oune jou, nous dé au tois allé nivré haïmara qué counanmi ; nous manqué jounein. Lò nous rouvini, à soai, grand laguiè déclaré qué mouché Genté ; li rhélé mo jouq ; foingue di mo. Mo dit, la mo kiò, lessé azò fait ; la mo gros, mo connon bon, nous c’allé wai ça.

— Mo té bisqué mo bisqué caba, qué zaffai dégrad yé la ; mo dit, mouché, ou pou ké mangé mo ; mo lévé, oune lévé qué li. Pou pas filé compte longue, pou mo pas batte mouché la, metté misè, la mo cou, mo prend mo chimin, mo descendne.

— To pas té gain réson, dit Atipa ; tout patout, côté to allé, couac pas jain bon, lamorie pas jain assez ; chage toujou trop pésant, travail toujou trop beaucoup. Lò coumandò Jamme ca chanté : Voyons ! Voyons ! to ca jouré li ; to toujou trouvé cabrite monté roche.

— Quand pitit zoseau wlé volé, branche toujou cassé qué li.

— Mo pas savé meinme, si to té pas baille coup, aussi, la dégrad, landans divin la. To ca lessé travail mouché la, pou allé pronmeinnein, to wlé li content ? Lò ou la Carouanni caba, faut ou rété. Lò ou valé angui caba, lò ou prend avance blangue, faut ou rété travaille pou yé.

— Bitancou dit : coument to fica, a conça li taillé to kilòte. Yé savé to ça moune quakié tête, yé obligé veillé to.

— A ça qui ca kioé mo qué to la, rouprendne Sorossi, qué còlè ; to toujou wlé baille blangue réson. Est-ce to ça qué associé ? To meinme pou ca wai, coument travail l’ò la dou, coument nous ca capinant ; si Paoline té trouvé li, la Larataye, anvant libe, chia ! blangue té ké kioé nous toute, la placè, qué prospétion.

— Mo pas ni pou blangue, ni pou nègue, dit Atipa ; mo pou ça qui gain réson. Quandsiceré yé obsèvé to quichose, est-ce to beinsoin còlè pou ça ?

— Pou batte Genté la pa, to pas té fouti. Kou to ca wai li la, pas prend oueil trabessé li. Louce, Cyros, Genté, Bontou, ça quate milate yé la, pas prend yé, fait pitit bois. Si to gain zaffai qué yé, to palé palò briga, compè ! a to qui ké poté coup.

— Mo wai la Maronni, oune nègue sosso té wlé fait so sotte qué Cyros ; Cyros kinbé li, la so ventrèche, Hein ! nègue la pas doumandé passé ça ; et encò li té pi vaillant qui to.

— Mo wai tout ça zaffai to ca palé la ; mé, mo pou ca lévé conça, kou moune tête pas bin, qué blangue, pou bon kiò.

— Mé Ambeyrec, ça pronmiè blangue qui meinnein mo la placè ; ça la Loura mo engagé qué li. Lò li rhélé : nom de Dieu, conça, hein ! danbois la ca tremblé. Lò la mo dit : Oui, danbois ou tendé ; mauvé temps la calbet. Magré ça, mo travaille qué li, Lorapi, jouq li pati.

— Et Gohé ; ça qui montré nous travaille, qué soulousse la ? mo travaille qué li, aussi, Lorapi. Quand li ca tabli oune placè, li ca vini prend oune chage, li meinme, la dégrad, pou wai poids pou metté, qué temps pou entré la placè ; si to té travaille, qué ça blangue yé la, qui ça to té ké dit ?

— Lò ou fait tant kioé sèpent, dit Sorossi, ou ca coupé so tête. Li té divaite rété, oune foai charié vive, qué zòte.

— Fica tranquille, tendé, réponne Atipa ; Est-ce a palò moune qui bin, to ca dit la ? palé donc palò qui c’allé qué to bouche.

— Di Lorapi, mo allé prospété la Counannan, qué Saint flo. Yé bin baille nom lariviè la. Ça danbois la, a couannan qué macoupi, oune so. A bò la, mo wai crage pi beaucoup. Qué oune pitit nègue, yé c’appelé Joustibon, nous kioé oune, oune jou ; mo ca assouré to, li té gros ; so tas té semblé nique caïman.

— Pou prospétion, d’accò ; li gain fatique, li gain dangé ; mé aussi, gnanpoint règloument, kou la placè ; yé pou ca miseré ni couac, ne tafia. Mo millò prospétion, magré so fatigue ; quand mo la placè, mo ca doumandé li pitot, passé mo rété la chankié.

— Mo pa, dit Sorossi, mo pas content prospété ; ou ca wai grise tròpe. Mo fait oune, Sainnemari, hein ! a pas pitit zaffai nous wai. Nous monté montangne, jouq a conça meinme. Mo glissé là-sous oune, ou tendé vliguidipe. Apré bongué, ça la grâce ; sans ça, canmarade, mo té pou ca ici la, ca causé qué to.

— Nous wai Jannao qué Maite bois : Jannao, so tête semblé tête Tonnacri ; a pronmiè foai, mo té ca wai li. Maite bois pa, a oune pied, oune so, li gain ; li ca sauté, lò li ca maché. Mo té waii li caba qué Tonnacri, Pouague ; a larhaut lariviè conça, oune so, to gain droai di wai ça bête yé la.

— Maskilili qué manman dileau ; ça yé la, yé an bas larivié. Li gain oune côté, en bas Latè blanc, qui gaini manman dileau ; nous passé la, la nouite. toute papaye rété, compè, lò nous rivé la. Oune coup nous tendé, landans cannon la :

Ça qui mangé bacove,

Penga manman dileau.

— Oune nègue qui pas draite, té wlé chanté ça chanté la, nous fait li caouca.

— Pitit mouché, qui té qué nous la, té gain bon temps meinme, pou fait ça prospétion la. Nous batte toute danbois larhaut la, nous pas trouvé meinme, dix sou la battée. Côté qui gain Jannao, gnanpoint l’ò. Yé té dit mo ça, mo pas té wlé crai.

— Ça zaffai yé la, ça bêtise, dit Atipa. Mo batte danbois passé to, mo pas gain wai engnin. A mentò to ca mentò. A pas mo to ké fait acrai, to wai Jannao, la danbois la. Zòte pas trouvé l’ò, pace li pas gain, côté zòte allé la.

— To pou ca crai Jannao qué Tonnacri, rouprendne Sorossi, oune jou, oune jou, to wa wai si mo ca mentò.

— La lariviè Sainnemari la meinme, mo tendé maskilili ca chanté :

Sine, sine, sikilili !

— A pas maskilili, réponne Atipa. A oune pitit zoseau qui ca chanté conça, quand laplie ca vini. A kou zoseau arada, l’ò li ca chanté la montangne, ça beautemps ; quand li ca chanté la maricage, ça laplie.

— Mo prospété, la crique plomb, qué mouché Edga ; milate qui fò la danbois ; a bon bougeois.

— Nous trouvé vingt sou la battée ; mé, aussi, nous gnanni bin la danbois. Côté nous mangé biftec hocco, maraille qué pédri. Toute lòde pédri : ayonne, pédri toclo. A yé, oune so, qui landans ça danbois la. Toute la jounein, to ca tendé :

Conmou bon,

Patawa bon.

— Lamorie coumandé, nous pas té ca gadé li qué oueil. Nous té fait trape bi ; nous té ca mangé vianne tout lé jou.

— Oune tanmannois manqué blessé mo, la ça prospétion la. Mo kioé oune potopic qué dé tatou ; tatou grand bois, compè, yé misse fò.

— Lò nous ca descendne, nous contré qué oune cannon, la pitit saut. So nègue yé la coumencé chanté, pou fait nous wai :

Laïço o ! Laïço o !

Laïço, mo cousine, laïço

Manman.

— Yé trouvé li pas assez, yé baille encò oune òte :

Sous mo dos, mo bosco, gros bois,

Sous mou dos, mo ca bosco, gros bois.

— Quand mo wai conça, mo dit canmarade yé la : nous pas pouvé lessé nègue charadé nous conça ; lévé lanmain. Mo dit patron la, pas kinbé népée ; côté yé ca tiré yé bois, en nous metté nous pa. Kou mo ca palé qué to la, mo rhélé :

Gadé mo femme, so guiòle maré,

Hé ! Hé !

Guiòle maré.

Dipis la line nouvell, so guiòle maré,

Hé ! Hé !

Guiòle maré.

— Chia ! Pagaye coumencé tombé la cannon la, hein ! òte cannon la rivé Sainnemari, dé zhò apré nous.

— Mo allé, dé foai, la Maronni qui Hamoai, qué Cazelle ; tout ça, a bon blangue. Gnanpoint lariviè qui mauvé, passé ça la. Aussi, a nègue bosse, oune so, ca pratiqué landans. Si to wlé neyé landans, prend oune léquipage criole.

— Ça zilet, oune so ; dé grand zilet, to ca pagaye, toute oune jounein, anvant to passé oune. To ca monté, oune òte cannon ca descendne, zòte pou ca wai zòte compangnin.

— Ça la, monpè cotofio ca èclò. Yé ca entré la to oueil, la to zòrè, tout patout. Ça là, aussi, mo wai nègue bosse mangé couata boucannein, qué plési.

— Mo allé, la crique tigue qué Volmé, qué Météra ; tout ça a bon bougeois.

— Oune foai, patron la té wlé mo rété la cannon, kou caisse conça, kou coolie. Mo dit ; défendne ! Mo pou ca pédi mo jounein conça. Yé baille mo, oune plime, toute souite. Ça voyage la, nous manqué chaviré dé foai.

— To wai crique tigue, quand doucin dressé landans, fica tranquille, compè ! pa pas zaffai di joué. Li temps pou blangue fait chimin, pou nous pas passé landans mauvé crique conça.

— Ça la, compè, mo wai oune nègue qui ca maché qué tois coumè ; li pou ca lessé yé la case. Tout lé tois ca charié vive qué li. Mo tendé yé dit, dé pas tròpe ; mé, mo pas té jain wai tois.

— Mo travaille la Guémèci, qué Vitalou. Quand so travail c’allé, quand travail blague ca maché, li pou ca di engnin.

— Lò mo monté, li té gain dé coolie la cannon. Ça moune yé la pas savé pagaye ; ça divant, la banc chin, yé rété toute temps.

— Quand nous rivé, la saut cassé grainne, doucin si fò, nous obligé descendne la dileau, poussé cannon. Pitityé, koulmann la, té la ; a pronmiè, qui descendne la dileau.

— Coolie yé la fica abo, ca gadé nous. Mo dit : a qui ça ça ? a pas blangue, nous ca kioé. Zòte pas savé pagaye ; mé, zòte pouvé mouillé zòte vente, kou nous. Ragué coumarou yé la, a pas pou nous, oune so, yé la. si mo pas té dit engnin, yé té rété la cannon.

— Mo té chef di oune chankié. Bonmantin, oune foai soulousse rangé, mo ca rhélé nègue qui la batadeau la : Lalouette, voyé dileau ; travail ca maché, sans rété, jouq à tois hò.

— Mo té ca roufisé toute nègue rouclanmò, toute nègue gnangnan molle, kou to yé la ; toute nègue faingnant, qui ca maché qué couanman, qui ca fimein, toute la jounein, la travail yé la.

— Jou mo soti dèrhò, pou descendne Cayenne, mo kioé oune passou mouton, la crique couac ; oune hocco, la fendé gnanme, oune aganmi, la calbet saut. Mo manqué oune boit cahaut, la dégrad.

— Mo travaille, moceau aussi, la Enfi, qué Louce, qué Tignin ; tout ça a bon blangue. Mo fait line, la la, qué mouché Louc ; ça oune bon milate ; ou ca fait ça ou wlé qué li. A la mo wai Louce, ca roumin nègue Martinique yé la.

— Oune jou, dé té rivé. Louce baille yé, yé piòche qué yé criminelle ; yé dit, yé pas savé mangnin ça. Louce dit, zòte wa anpprendne. Respec mo doé to, oune dit, li ça còdongnin ; òte la dit, li ça taillò. Yé té crai, placè, a côté qui gain soulié qué kilòte pou fait. A pas pitit dent nous baille.

— La Pastroptôt, òbò, Enfin la, dit Sorossi, a oune mauvé placè. A coumandò, oune so, qui landans. Toute moune wlé coumandé to. Mo pas rété longtemps, la la. Encò, mouche adrague piqué mo, la dégrad, lò mo ca descendne.

— Qui ça to dit, rouprendne Atipa ; mouche adrague ? a mouche chapeau to wlé dit ; compè ! mo pas jain wai mouche adrague larhaut larivié. A to, oune so, mo ca tendé palé di ça.

— Mo fait oune prospétion, la Comté, qué oune milate yé c’appelé Joffe. Li pas gain côté nous prend yé la, souvent, mo ennouyé, à quate franc la battée.

— To connaite milate la bin. Côté li fica, moune gain pou ari. Nous té allé çassé oune maricage riche, yé c’appelé : maricage compè. Mo tendé blangue yé la té éca dit, maricage la, ça oune mythe.

— A qui ça, a mythe la, doumandé Sorossi ?

— Orho, frè ! réponne Atipa ; mo meinme pas savé. Mo connaite oune pitit zinsec, oune so, qui ca mangé mi, yé c’appelé conça. Ça mo savé, nous çassé maricage la, pendant dé mois ; nous allé jouq la roche fendé, nous pas jain trouvé li.

— Lariviè débòdè, compè. Lò nous passé, la grand bassin, moune té larhaut galitas ; yé rété la, quate jou, anvant dileau bessé.

— Ça qui té pi chouite la, ça à soai. Tou lé soai, la calbet, Joffe ca conté conte, ca chanté cantique Noël baille nous. Li pas gain oune cantique, li pas connaite.

— Li té gain, la prospétion la, oune nègue yé c’appelé Singe rouge. Oune jou, Joffe chanté nous :

Chantons Noël, Noël, Noël,

Crions vive le roi des rois,

Chantons Noël.

— Singe rouge continoin :

Noël, Noël,

Chantons Noël.

— Côté to soti qué ça bis la, rhélé Joffe ? Dipis mo manman fait mo, mo pas jain tendé li.

— Nous toute prend ari. Chakin dit yé pa. A la fiin, nous rouconnaite à Joffe qui gain réson.

— Li encò aussi fò, là-sous conte, kou là-sous cantique Noël. A coolie, oune so, qui fò passé li, pou conté conte. Lò à soai rivé, to ca tendé : cric ? crac ! massac-massac ? cam ! kini-kini ? bois sec ! Quand to téndé : rouveillé l’ conte, ça pou nous pas pêché machoran.

— Li conté nous, toute conte bongué metté là-sous la tè. Mé, dé mo ca songé :

Cric ? Crac !

Jaquot qué macaque.

— To beau semblé moune, passé mo, dit jaquot, to pas capabe palé kou mo.

— To ca palé, réponne macaque, pace to pas gain lanmain ; yé pas pouvé fait to travaille. Si mo té wlé palé, mo té wa palé mié qui to ; mé, mo pas beinsoin çassé lélécou, pou mo cò.

Kini-kini ? Bois sec !

Ça la, ça beif, moune qué bongué.

— Coument pou mo fait qué li, doumandé beif, lò li fait so pitite ?

— Metté li à tè, réponne bongué.

— Beif metté li à té, vié.

— Coument mo ké fait qué li, doumandé moune, lò li fait so pa ? bongué fait li, meinme réponse la.

— Moune trouvé so pitite trop joli, pou jité li à tè, conça. so kiò prend saingnein. Bongué dit : kinbé li alosse.

— A pou ça, to wai, beif ca maché, dipis jou li faite ; tandis, nous pa, faut combin mois, anvant nous kinbé diboute.

— Mo té la, yé baille mo oune coup l’pied, mo rivé jouq ici.

Massac-massac ? Cam !

— A ça yé la, oune so, mo ca songé :

Pitit coulant, enbas pont ? Langue.

Mo ici, mo là-bas ? Lai.

Guiòle en guiòle ? Chin qué chouguiè.

Manman ca grosse la case et ca accouché la danbois ? Fisi.

— Li dit, toute massac yé la. A oune, oune so, Singe rouge baille, li pas té pouvé casse ; ça dileau diboute ? Joffe pas té savé ça canne.

— Et chanté conte yé la, athò ? Lò Joffe ca chanté yé, ou wa dit, li té qué vianne, qué zoseau yé la meinme.

— Couté ça la ; a banne jaquot qui wai Bouqui, yé prend chanté, pou couillinnein li :

En nous, là-bas, peye la li bon,

En nous, en bas, peye la trop bon ;

Beif mouri, nous jité li ;

Biche mouri, nous jité li.

Lò Bouqui tendé conça, li dit : Mo ici encò !

— Côté mo wai çoussouri, di vrai vrai, a landans ça danbois la. Lò nous ca descendne, oune souive nous, jouq la Trio. Nous té fait marée la.

— Bò di six hò di soai conça, nous té coumencé cigalé caba, nous wai oune mouché pin ca volé, òbò nous cannon. Joffe roucounnaite li. Dipis larhaut la Comté, là-bas, li té manqué boai Joffe.

— Mo allé, la Mataronni, aussi ; mo pas wai beaucoup zaffai, la la. Yé té ca fait mo fait cannokié, toute temps, pou allé çassé vive.

— Mo wai, la la, oune blangue metté so calinbé, pou briga qué koulmann. Si nous pas té la, koulmann la té blessé li, di vilain. Li té wai jou, caba, la so còtelette. Mé, aussi a pas milate di peye. li té crai koulmann, a nègue ca conflé, moune yé ca batte, kou pronmiè vini conça, Cayenne.

— Ça la mo wai, aussi, oune pitit mouché, magasignin, qui té pou ca baille ni nègue, ni milate lanmain. Oune jou, oune so, mo wai li baille oune milate, pongnein di main ; mo crai jou la, li té boai cachiri, pace li té gain inguin la so case.

— A bannanne pou bacove, dit Sorossi, to ca baille mo la.

— Qui ça to ça dit, réponne Atipa ? To meinme savé mo ça nègue qui pou ca mentò ; mo pou ca jain dit, mo wai oune quichose, si mo pas wai li. Si ça vié zaffai, zòrè encoin tête, mo wa dit, a tendé mo tendé.

— Mo wai oune òte, la Comté, qui pi fiè. Kou ça la, défendne li baille nègue qué milate lanmain. Bin pi, lò li té ca mangé, oune pitit coolie, té toujou òbò li, qué oune sèviette, pou soué so bouche.

— Mo travaille la Mésia, qué grand Loupi la. Li ca rhélé bon kiò ; a pas mauvé moune.

— Oune foai, longtemps, mo té pati, pou danbois Sainnemari, qué oune milate ; mo blié so nom. Ça foai la, compè, misè manqué gain nous. Pessonne pas té passé Toparoubo encò. Nègue kou to yé la, té pè contrè qué Jannao larhaut la.

— La saut crique tigue, la còdelle cassé, cannon chaviré ; òte dronmi la danbois, òte dronmi là-sous roche. Si lendimain, connon pas té passé, compè ! ça la chou maripa qué patawa nous té ké obligé tombé.

— Jou la, mo pédi oune chimise lainne qué oune chapeau aréquin, tout nove, mo té acheté, la Daredou qué la Syphon. Gnanpoint magasin qui gain pi bon linge placè, passé ça yé la.

— Lò nous passé, la Latè blanc, inguin yé la té ca baille bal. Dipis dé jou, yé té ca boai cachiri. Lò to gadé parapel Latè blanc la, hein ! li rouge qué inguin. Li gain oune qui té wlé baille mo, toute so calbet qué so cannon, pou oune coup l’ sec. Jou la, si blangue, pas té séré nous tafia, nous té monté qué cannon sec.

— To wai inguin yé la, qué yé lai di boai cachiri, yé coquin tròpe ; yé pou ca jain baille to oune renseinement. Lò te doumandé yé quichose, yé pas jain savé engnin.

— Lò blangue té c’ appelé yé, souvent souvent, Cayenne, oune jou, gouvènò doumandé oune, si li pas connaite quichose, pou détrit fronmi mangnoc. Li fronté réponne : châtré toute mâle yé la,

— Yé offri oune òte, salade, landans oune doujenein, la gouvelment.

— Mo pas ça chouval, réponne bannaré la ; a chouval ca mangé zèbe. Nachon qui pè chouval, compè !

— Mo té blié dit to, mo fait oune prospétion, la Bagòte aussi. Nous rhalé cannon la mokié chimin, landans crique la. Côté qui gain pariabrava, compè ! Dé papa pariabrava, to wa crai a bois pou fait cannon ; a la Bagòte, mo wai, aussi, pi belle pied gomme alastique.

— A Sainnemari mo allé pi souvent. Li gain oune blangue placè yé la, lò li té ca monté, lò li té ca descendne, milate Sainnemari yé la, té ca tiré coup l’fisi, pou saloué so cannon. Mé li déteinne, athò la. Li gain oune lapeau case, hein ! to meinme wa gain la peinne pou li.

— Mo prospété, la Courcibo, qué oune mouché yé c’appelé, Mérel-méré. Mo pas jain wai moune content drogué yé cò conça. La danbois, tout patout, nous té ca poté, oune pagra, plein qué médicanment, oune so, pou li.

— Et michaint, athò ! Mo ca assouré to, li té pou ca joué. li té pronmette nous, oune tas di bon quichose, pou lò nous wa descendne. Compè ! palò milate a bois pouri.

— Heinbin ! to wai, mo allé beaucoup côté. Mo travaille qué blangue, qué milate, qué nègue ; mo contré qué moune qui bon, qué moune qui mauvé ; mo pas jain gain, engnin qué yé. D’abò to ca fait to travail, qui ça to wlé yé dit to ?

Lò yé fini causé di placé yé la.

— Mo ké la chasse dimain qué Couillè, dit Atipa, faut mo descendne, en ville, acheté mo monnition.

— Ahiè, Vitò té c’allé la dégrad ; mo baille li soumaqué ; mo dit li, mo ca prié to tenprie, acheté catouche pou mo. Li blié mo commichon. Compté là-sous chouguiè òte moune, ou ca dronmi sans soupé.

Yé lévé, Sorossi peyé, et pis yé soti ; yé séparé, la lapòte Prince la meinme.


VIII

Lendimain bonmantin, à cinq kihò, Atipa té la lapòte Couillè, la Bataillon.

— Palé mo di ça, dit Couillè, mo content wai moune di parole conça.

— A conça mo fica, réponne Atipa. Cayenne, mo bin ca causé, tout patout ; dé foai canmarade ca fait mo manqué rendez-vous ; mé, lò pou allé oune côté, lò pou pati pou placè, a mo pronmiè, ca rivé à lhò.

Couillè fait soti so dé chin ; li prend so fisi, et pis yé pati, pou Matouri.

Lò Atipa wai chin yé la, dé mauvé pitit roquet.

— To chin yé la bon meinme, doumandé Atipa ? Mo trouvé yé bin pitit.

— Yé dit to, a pas grossò qui fait houomme, réponne Couillè ; pou chin ça meinme la. A pas grossò qui fait chin ; to ké tendé yé. Lò yé paillé oune agouti, hein ! to wa crai ça cléron sodat, qui dèiè li.

— Pitit bassette la, Babouguio, a pi fò la ; òte la, ça Bonfemmera.

— Longtemps, mo té ca dépensé, mo soumaqué, pou acheté gros chin ; yé pas millò, passé ça yé la.

— Sanmedi, à soai conça, mo ca fronmein yé, pou moune pas vòlò yé, meinnein la chasse. To savé, chin di chasse, dipis yé wai chassò qué fisi, yé ca souive yé. Pitit milate yé la vòlò Babouguio, dé foai caba.

— Annein passé, mo té gain oune bon chin, yé vòlò li conça, et pis, oune pitit milate kioé li, la danbois.

— Mé quichose mo Atipa pas wlé wai la ! Yé pas savé distingué couri vianne di couri chin, yé ca détrit ou bête conça. temps di Chòvette, a conça oune blangue kioé so oune chin. Chòvette bisque, hein ! Si yé pas té kinbé li, li té tiré blangue la.

— Li réson, dit Couillè. Et mo meinme, si mo té la danbois jou la, qué pitit milate la, lhôpital té ké gain so pa, lageôle té ké gain so pa.

— Lò di Chòvette, rouprendne Atipa, ça té grand la chasse meinme ; li té gain bon chin. To réson, frè, a pas grossò qui ca fait chin. Ça chin blangue la kioé la, li té tout pitit. Yé té ca meinnein li, la danbois, landans sac, pou li pas fatigué ; yé té ca metté li à tè, rinq pou lévé vianne. Dipis li lévé, òte yé la prend : coueye ! coueye ! yé ca roumetté li, landans so sac.

— Mo c’allé fait lavé mo chin yé la, dit Couillè, qué ragué lenvè ; bon pou tigue qué sèpent.

— To meinme ca crai ça zaffai la, dit Atipa ; ça mento. Mo pas jain fait lavé mo chin qué sinpe.

— Qui ça to dit, réponne Couillè, si mo ca crai ? Mo pouvé assouré to, a pas zaffai di joué. Mo wai chin qui lavé, rivé divant tigue, li pas capabe lovri so zongue, pou blessé chin la.

— A kou zaffai piaye, li gain moune qui pou ca crai ; yé pou ca crai, aussi, chòchè ca tiré cate yé lax Heinbin ! crai mo, crai oune sotte, ça vrai, compè.

— Blangue gain so lesprit, nègue gain so pa. La Martinique gain grainne fougè qué kinbois. En France, aussi, gain piaye ; yé dit mo ça.

— Yé mentò, dit Atipa, gnanpoint ; piaye ça bêtise. To pas pouvé connaite France, passé mo ; to pas jain allé.

— Li gain oune mouché ici la, rouprendne Couillè, so manman maché, còté nègue ca gadé dileau yé la, pou fait li gain place, jodla li ça gros blangue la tribinal.

— Et la Mannan donc ? yé ca piaye jouq beif.

— Li gain feille vianne, feille posson. Li gain femme, si yé baille to boai oune calagiro, oune bougnon poucici, hein ! yé ca maré to, la yé ceintou camza. Lakio beif dit : temps allé, temps vini. Si to lessé yé, to gain pou rouvini.

— Mo parié to pou ca crai, piqué pou sèpent, aussi ? Heinbin ! tout ça, a vrai.

— Mo fait oune prospétion, la Lorapi, qué mouché Siguio, oune bon blangue ; grage piqué li, ça pas fait li engnin ; lendimain, li té gailla, kou pian. Mo ca assouré to, ça blangue la, so papa lavé li bin. Et to ca dit, en Frnace, pas gain piaye ?

— Mo meinme, si mo pas fait yé piqué mo, pace mo pas té gain courage ; mé, mo boai roumède sèpent, a pou ça, engnin pas jain rivé mo la danbois.

— Mo pa, dit Atipa, mo pou ca crai engnin di tout ça ; a conte nègue.

Atipa té gain oune joli fisi fauché.

— A côté to acheté fisi la, doumandé Couillè ?

— Ça la Chaumié, réponne Atipa ; fisi qui bon, mo dit to ; li c’allé loin. A dipis ça blangue la, Cayenne, nous gain bon fisi conça. Vié bois Vilote yé la, chiminein di oune pas manqué crévé mo oueil ? Ça pas mo qui ké touché yé, athò la, pas.

La coffe Bouté, yé wai Henri, Era qué Désiré, qui soti la chasse.

— Qui ça zòte Kioé, doumandé Atipa ?

— Engnin, réponne Désiré, nous té allé, la montangne tigue, pou tiré pignanwan ; mé, gnanpoint encò.

— Qui ça to wlé ça milate yé la kioé, dit Couillè, yé ca lachasse, òbò chimin ; et pis pignanwan, meinmeinme, est-ce pitit milate yé la fouti waii jou, anvant li ?

— Oune jou, fisi kioé oune calongnin, la la. Li tendé, montangne tigue, li crai a tigue oune so, qui landans. Oune tatou lévé, òbò li ; li pè, li prend couri, li tombé, so fisi kioé li.

Lò yé rivé, òbò Donnesse, yé contré qué Magotin.

— A qué Couillè, to ké la chasse, dit Magotin, to pou ké kioé engnin.

— Qui ça to dit, rouprendne Couillè ? oune mot di mouché pas té ké croché to bouche. Mo pas té jain to canmarade, mo té canmarade qué to maite.

— Pas couté nègue fou la, tendé ; est-ce li savé meinme, a qui ça, ça la chasse. Li ca prend mo pou nègue Mannan, yé ca maré yé la.

— Dimain, mo wa doumandé to, qui nove, dit Magotin. Ça vianne zòte ké kioé, yé wa bouilli yé, la mo zòrè.

Yé pas okioupé di ça encò ; yé continoin yé chimin. Pi loin moceau, Atipa rété, pou montré Couillè côté li té ca vini, qué Laréson, tiré poule d’eau.

Kou yé rété conça, yé wai oune crapaud ca kialam, ca trabessé chimin ; Crapaud la té soti la oune fossé, plein qué grounouille. Li té gros kou oune apan conça ; so dos té couvri qué bouton, semblé moune qui gain cocobé grand feille. Atipa prend so fisi, tow ! li tiré li.

— A qui zaffai to ca fait la, dit Couillè, qué còlè ? tiré vilain crapaud conça, anvant ou wai vianne, lò ou ké la chasse, ca pas bon ditout ; ça ca poté ou malhò, toute la jounein.

— Enwa, réponne Atipa, qui ça to wlé ça fait ? a té pou montré to, lélan di mo fauché la. A dégât mo c’appelé li.

— Crapaud la, dit Couillè, semblé li soti briga qué grounouille yé la. A pou ça, longtemps, yé té ca chanté ça chanté la :

Crapaud c’allé, batte laguiè,

Li allé trouvé so gangan,

La so boucan ;

Li dit li : bonjou chè mè,

Mo c’allé, la òte pays,

Çassé zennemis.

— Lessé mo tranquille, qué ça chanté la, dit Atipa. To pas wai a chantné, pou foutant di nègue. A li té ca dit, crapaud pou ca jain poté lakio la.

— Et pis, qui fouti chè mè ; qui pays ? est-ce a conça nous ca palé ? A ça mo té ca dit, Bosobio, òte jou la ; yé ca mêlé francé qué criole la, jouq nous pou ca comprendne li encò.

Anvant Marengo moceau, yé contré qué Sans-quakié, oune vié nègue, qui ca maché plié dèiè, ou wa dit, a léza qui maré ; toute moune, bò la, connaite li ; gnanpoint quichose qui drôle kou li, quand li prend so caca poule.

— Est-ce jaquot violet, doumandé Couillè, ca vini mangé pois soucré toujou ?

— Gnanpoint beaucoup encò, réponne vié bonhomme la ; tout lé jou, fisi dèiè yé ; toute meinme, si ou oueil baille ou, ou wa tiré.

— Mo crai, dit Couillè, kiou jorne qué ganwite ca couri jaquot yé la ; dé jou, ici la, a zoseau guiabe, oune so, to ca wai.

Quand yé rivé, divant pripri Martin la.

— Mo vini la chasse, souvent, ici la, dit Atipa. Mo bin qué dé au tois milate qui chassò : Einmilien, Léon, Yourbain ; toute temps, nous té ca vini tiré zalouette, grand blanc qué bégasse, la la. Oune jou, nous wai dé awérou ; zoseau qui farouche ; frè ! sawacou pas engnin, òbò li, pou farouche.

— A pas tremblant qui manqué, aussi landans pripri la ; oune jou, Einmilien manqué rété landans oune.

— Mo té ké la chasse, qué milate yé al, tout-patout. Nous té ké kioé grive qué zoseau, pou rempaillé, la montangne Canavant la ; nous té ké tiré ranmié la Blancha. quand ranmié yé la mangé, grainne balourou, yé té ca anmè kou fiel. Lò la, mo té ca mangé ranmié, kou blangue conça. Jou di biche, a té bò di Mannanflan ; jou di agouti, a té la poterie Borga ; la la pa, ça té nous pac.

— Chef coup l’fisi la meinme, a té Yourbain. Oune jou, nous vini la savanne aré, òte bò la, la chasse zètolan ; Chinbo té dèrhò ; to wai, a vié zaffai caba. Nous oune pas kioé ; Yourbain rentré, Cayenne, so sac plein qué zètolan. Fòce li fatigué so cò qué la chasse, dipis ça temps la, li mouri lessé femme qué pitite, la misè.

— Lò nous ca rouvini, nous contré là-sous pont la, oune houomme, so bitachon la crique fouillé. Li doumandé nous, si nous pas connaite li. Nous réponne non. Li trouvé pou qui ça, nous pou ca dit li bonjou ; li ça beau-pè Ekienne, to wai zaffai qui drôle.

— Landans la chasse conça, dit Couillè, dé jou, ca ari meinme.

— Li té gain oune blangue, yé c’appelé Badai ; mo pas jain wai moune té face conça. Et mentò, athò ? lò li ca raconté to, zaffai la chasse, tendé li, li té pronmiè tirò ; côté, a té mo compangnin. Lò bongué idé li, li kioé oune agouti, li gain pou palé, di agouti la, pendant tois mois.

— Oune jou, mo vini tiré cochon qué li, òbò Donnesse la. Cochon case, maron, compè ! Si nous pas té veillé nous cò, jou la, nous pas té rentré Cayenne. To pas jain wai bête qui michant conça.

— to ca palé di Badai qui té ca mentò, dit Atipa ; to pas wai engnin. Côté to metté Nariné, milate Counanmanman la ? mo la chasse, oune foai, qué li, Organa là-bas, la Troussé dent, a pas dé gros vente li baille mo.

— Pronmiè moune qui trabessé pripri la, a ça nom la yé baille li. Nariné, qui ça moune di peye, dit mo ça aussi. Mo tendé blangue c’appelé li, trou Sédan ; yé changé li di nom. Dipis laguiè proussien la, yé té divaite lessé ça nom la meinme.

— Nariné dit mo, pou li tiré canna, li ca fait oune pitit roupòsoai, la mitan pripri, et pis, li ca fica landans. Lò la, bégasse qué sècelle ca vini posé, jouq là-sous so connon fisi.

— To crai a toute la ? Et quand so chin lévé biche conça, la savanne, au bin òbò lanse. Lò li barré yé, biche yé la ca prend rhélé : bê ! bê ! kou cabrite conça, tout patout.

— Compè, dit Couillè, qué ari, ça la fò passé Crac meinme.

— Mo ca palé to, réponne Atipa !

Apré pont crique fouillé la moceau, yé wai oune pied bois, qui couvri qué sapajou. Atipa coumencé roumassé grainne bois la, ca mangé.

— To ca mangé grainne bois, to pas connaîte conça, dit Couillè. Est-ce to savé, si ça poas poéson ?

— Enwa, compè ! réponne Atipa ; d’abò to wai macaque ca mangé li, li bon. Sapajou, a pas pitit lode macaque ?

Kou Atipa fronmein so bouche conça, oune paque sauté plipe ! encò moceau, li té passé landans jamme Couillè. Anvant li gain danbois, òte bò chimin, Couillè prend so fisi, tow ! chia ! Ou wa dit li té baille paque la, oune pied di pli.

— Compè, dit Atipa, qué foutant, si ça conça to ca tiré, nous qué rentré Cayenne cahudé.

Lò yé rivé, bò di Lanmiranne, yé wai oune mangnè calbet landans savanne la.

— Si nous té ca baille, oune coup, ici la, doumandé Couillè ? en nous wai, anvant, si li gain moune, landans calbet la.

Yé trouvé, la calbet la, oune vié nègue yé c’appelé Coumba. Li quélingue tout dichiré là-sous li, semblé oune nègue maron.

— Pou qui ça, doumandé Atipa, ou vini rété ici la, ou, onne so, conça ?

— Mo pas mo, oune so, non, réponne vié papa la, qué lapeinne ; mo qué mo dé pitite : Catherine allé qri dileau et pis wai, si li gain posson landans so goli. Ou savé, côté gnanpoint chin, chate ca la chasse ; ou wai li la, li ca çassé mangé, kou houomme. So frè allé fait oune commichon, jouq la Lalvée.

— Gréméci bongué, yé ça bon pitite. Mo té ca fica, la Trou angui, là-bas, qué mo beau-fi, nous pas pouvé d’accò ; tout lé jou, cété train. Ou savé, a pas toute danbois qui rhaï agouti ; mo prend ça dé pitite yé la, nous vini rété bò rici. Au moins, nous zòrè frai ici la.

— Ou c’allé wai pitit négresse la, coument li joli, coument li gailla. Toute mo lapeinne, a di wai, li loin di so sò, Françoese.

— Ou pas gain moceau tabac baille mo ? li gain, dé jou, mo pas limein mo pipe.

Atipa baille li moceau tabac. Catherine vini qué oune patagaye, la so goligo. Calbet la té plein qué pou di pou ; yé soti vite, pou allé kiouqué chin. Lò yé dérhò.

— Pas couté papa la, tendé, dit Couillé ; a li qui mauvé. So beau-fi la, mo connaîte li ; ça oune bon nègue ; ça mo synonnyme ; ça nègue maîte Adrien. A còde qui fait beif zanmi qué chicot. Faut pas to crai li bin, la la, ditout. Si li té bin, li té pou ca guiosé jouq tabac.

— A kou lò li ca palé to, coument so pitite joli, coument yé bon ; chouette pas dit, so pitite, a pi joli pitit zoseau ? To wai nègresse la, coument li vilain, coument so pied plein qué chique. Ça oune kiou balé cendne.

— Mo tendé beau-fi la, té ca palé di yé zaffai, mois passé. Mo pouvé assouré to, athò la, li qué papa la, yé ça piment qué macaque.

— Caouca tendé, dit Atipa. Lò ou pas landans oune case, ou pas savé, côté so boukiè ca tombé. si beau-fi la té bon, kou ta ca dit la, houomme la té pou ca lessé, so bitachon, pou vini ici la. Et pis, pas fait mo ari, qué ça façon to ca palé la. Mo pas jain tendé moune palé conça. Toute moune ca dit : synonyme, to pa, ça nomme sec to ca dit.

Yé entré, landans oune pitit gnanman gouyave, qui plein qué marie tambou. Dipis Couillè coumencé choulé chin yé la, Babouguio pend : coueye ! coueye !

— Tendé li, dit Couillè ; qui ça mo té dit to ?

Y" tout lé dé couri, allé fica landans chimin vianne, ca anttendne. Oune coup, Couillè guiocoti ; li fait Atipa sine di vini. Kou Atipa wlé maché conça, Couillè fait li sine di rété. Chin la jappé tée ! yé pas jain waii vianne li lévé. Yé batte danbois la, toute la jounein, yé pas lévé, meinme oune acouchi.

Babouguio Couillè té ca vanté la, a té oune mauvé chin ; dipis yé metté li, la danbois, li ca jappé, kou chin fou, sans senti vianne. A ça chin yé la, qui ça meinnein tigue la case. Mouche saréson piqué òte chin la, li pas wlé la chasse. Lò Atipa wai conça.

— En nous la case, dit Atipa, qué còlè. Qui ça nous ca fait ici la ; chin yé la pas bon. Magotin té réson ; li té dit, nous pou ké kioé engnin. Li té savé to chin yé la pas bon.

— To c’appelé mo ; lò mo wlé vini, to ca dit mo rété, draite kou guiòlòfe la ; si to vancé, mo tiré ; si to allé, mo tiré ; si to rété, mo tiré. Mo crai to fou ?

— Mo pas fait to sine pou rété, réponne Couillè ; mo fait to sine, pou maché doucement ; to pou ca comprendne, a pas mo faute.

Lò yé ca soti, yé trabessé gnanman marie tambou la, encò. Atipa wai oune pitit sèpent yanne, li kioé li qué oune bâton.

La chimin, oune petit nègue ca fait so sotte, li tombé là-sous Atipa ; Atipa, qué so còlè, baille li oune calotte ; so oueil wai dix chandelle.

— A là-sous sèpent qué toute moune, dit Couillè, pou joué, to ca passé to còlè athò.

— Tant pis pou yé, réponne Atipa. Pitit sèpent, qui wlé vive, pou ca fica landans chimin. Si pitit nègue la sou, mo pas boai qué li.

Atipa té soaif, li coupé oune yanne rouge, li boai so dileau ; li soucouyé, aussi, oune pied couguérécou, li roumassé moceau grainne.

— A pou to fait qui ça meinme, qué ça grainne la, doumandé Couillè ?

— Compè, réponne Atipa, lò ou gain femme, a oune grainne ou ca beinsoin souvent, à soai, lò ou c’allé couché.

Yé prend chimin Cayenne, kou yé té pati, sans oune vianne la yé sac. Yé séparé la pont chainne. Atipa rentré, couvri qué tique, qué pou d’agouti ; li obligé frotté so cò qué citron.


IX

So mécrédi, a té jou di prix, la collège. Atipa soti, pou allé wai prix ; li contré qué Guelman.

Guelman, a oune pitit nègue, qui content fait travail femme, oune so : Flasqué, coude, lavé linge. A qué nègresse ou ca wai li, pi souvent ; a pas oune macoumè pou ça non ! Qui moune qui pas connaite li, Cayenne ?

— Mé to, nègue chèfrè la, dit Atipa, côté to c’allé conça ?

— Mo c’allé wai prix, réponne Guelman. Et to meinme ?

— A la mo c’allé aussi, dit Atipa. Nous ké allé ensembme, alosse.

Yé entré la collége. Yé prend oune bon place, et pis yé rété gadé prix, jouq li fini. Lò yé soti.

— A ici la léglise té fica, longtemps, dit Atipa. Lentèrement té ca soti la la, et pis yé té c’allé, qué cannon, entéré moune la, jouq la pointe.

— Jounein jodi ça collège. Athò la, prix joli ; ou ca tendé moceau quichose di bon ; mé, longtemps, quand mo té la chèfrè, discou yé la té téribe ; yé toute té ca fini conça : Lò to soti lècole, nègue prend to pelle. Tou lé zan, cété la meinme chose. Crapaud pas té divaite poté lakio.

— Mo wai oune di nous, gain galon ici la ; jou li metté so lounifòme, chia ! a té grand zaffai ; jouq préfet soti, là-sous so galérie, pou gadé li.

— Au moins, athò la, yé ca lessé ou choési ou mékié. Yé pas beinsoin cassé kiò, li gain assez, qui ca soti kou mo ; a pelle la, oune so, yé pouvé prend. Si bitachon bandonnein, jounein jodi, a pas instrit nous trop instrit ; a l’ò la, qui ca foutant di nous oueil.

— To wai, toute nachon qui pou ca maché galement qué òte yé la, qui ca rété dèiè, yé ca maché là-sous yé.

— Si nous rété conça ; si nous pas roumin nous cò, yé wa dit, a pouvé meinme, nous pas pouvé savé engnin ; yé wa metté nous di côté. Place controu-maite, meinme, nous pou ca pouvé gain, la chankié ; yé wa fait toute vini di France.

— Li gain oune quichose qui manqué, landans collège la ; a côté pou anpprendne mangnin zouti ; pou fait bon ovrié. En France gain ça ; pou qui ça yé pou ca faiti, oune lècole conça, Cayenne ? Gnanpoint quichose qui ca fait to anpprendne travail vite, passé ça.

— Gréméci bongué, conseil ca okioupé di lècole la, bon bon, athò la. Si nous té rété, la lanmain chèfrè yé la toujou, nous té pou ca fait oune pas, divant nous ; nous toute té ké vini, kou Nado ciboule conça ; ça qui té ca doumandé, si la line France qué ça di Cayenne la, a meinme la.

— Chèfrè yé la pas mauvé moune. Rhaï chin, mé, pas jain dit, yé ca mangé boute cigale. Yé pa, yé pou ca roumassé soumaqué.

— Mé, landans yé lècòle gain zaffai bongué tròpe. Pi grand quichose yé ca montré to, a pou lò to mouri ; mo crai, au contrai, pi beaucoup zaffai nous beinsoin savé, a pou lò nous ca vive. Ça qui anpprendne moceau quichose qué yé, ça landans basse bireau yé la, oune so, yé pouvé gain place.

— Chèfrè yé la ca montré bin, rouprendne Guelman. Ça yé tête dou, yé pas anpprendne engnin, tant pis pou yé. Et pis, to wlé yé lévé pitit moune, kou bête conça, sans rouligeon ? Pou ça zaffai la pa, mo pas d’accò qué to.

— To beau dolo mo, rouprendne Atipa, oui, mo tête dou ; mo pas anpprendne engnin ; mé, ça mo ca dit to la, a vrai.

— Nous pas wlé wai, beaucoup zaffai léglise conça, la lècole. Est-ce la chankié, bougeois ca fait catéchisse ? Lècole qué rouligeon ça dé ; lècole pas beinsoin gain palò bongué. Blangue qui la collège, athò la, yé ca fait la morale ; yé ca montré bonne condouite ; a ça nous beinsoin.

— Toute moune qui fait rouligeon yé la, Conficious, ça di chinois ; Mannou, ça di coolie ; Mazonmet, ça di arabe, yé toute, a zaffai, pou ou condit bin, qué ou prochain, oune so, yé palé. Yé pas palé di travail, ni di zaffai lit qué écrit.

— Mo pas savé meinme, pou qui ça jouq monpè yé la, aussi, ca fait lècole. Lò ou vini, pou tiré dilaite, ou pas vini, pou compté piti veau. Yé vini, Cayenne, pou dit lanmesse, yé pas vini, pou fait lècole. Conseil té divaite empêché ça.

— To wlé moune jounein jodi crai, Zosé rété solé ; to wlé yé crai Zonnasse rété, tois jou, en vie, landans vente oune aréquin ; encò yé pou ca dit, pa qui bò, li soti ? Et pis, qui ça ça zaffai mentò yé la, wa fait pou nous jodla ?

— To crai a catéchisse qué lanmesse, qui ké fait to vini bon chèpenkié, bon mécannichin ? qué ça lècole la, nous cò ca vini grand ; mé, nous lesprit ca rété pitit.

— Nègresse yé la, ça meinme la. Oti oune qui capabe kinbé plime ? Massò pas pouvé montré yé ni fait pimentade, ni soin houomme qué pitite ; massò pas connaite ça.

— To ça pitit nègue di ahiè ; qui ça to savé di tout ça ? Mo wai catéchissé nègue di longtemps ca dit : Qui est-ce qui vous a créé et vous conserve ?

— Pitit moune yé la té ca réponne : la Dédainne. Mamzelle Dédainne a té oune milatresse, qui té ca vendé consève coco qué biscouit, la case mamzelle Tignin la.

— Lò chèfrè yé la wai, pitit moune ca prend catéchisse la pou joué, yé changé li. Athò la, yé ca dit, landans : Qui est-ce qui vous a créé et mis au monde ?

— Athò, et cantique qui té landans catéchisse nègue la ? mé oune :

Papa Adam, li grand passé toute moune,

Papa Adam, li fait péché, longtemps,

Courage la compagnie,

Jésus-Christ ça nous bon maître,

Mirez li ca paraître,

Nous va pas co yanni.

— Est-ce moune jounein jodi, ca chanté ça bêtise yé la ? Auillé yé té fait ça mauvé cantique yé la, yé té divaite pitot empêché moune vendé nègue ici la.

— Gadé nègue Mannan yé la ; yé gain lècole massò, dipis concombinan ; qui ça yé savé, passé nègue di òte quakié, qui pas gaini lècole ? engnin ditout ; yé ca chanté lanmesse qué latin, yé pou ca comprendne latin la.

— Gadé, au contraii, tout ça criole qui allé, en France, qui rouvini fò, ici la, est-ce a monpè qui lévé yé ?

— Lò to la lècole, ça pou lècole, oune so. Dimanche, athò, si to wlé allé, la léglise, to libe di allé.

— Quakié yé la pouvé prend lésempe là-sous Mannan ; ça qui ca doumandé moune léglise yé la, yé nègue pou ca jain savé engnin.

— A kou ça moune qui ca voyé yé pitite, jouq en France, la lècole monpè qué massò ; yé crai lai di France, oune so, ké instrit yé. Pou ça pitit moune yé la ca anpprendne, vaut mié yé lessé yé Cayenne, pisse nous gain ça lècole yé la.

— Lessé, lessé meinme, ça palò la, dit Guelman ; mo dit to, nous pou ca d’accò là-sous.

— Compè, rouprendne Atipa, to ça moune monpè, si to pas prend yé pati, a qui moune qui wa prend li ? Mo content moune, kou to conça ; moune qui ca défendne yé drapeau.

— A conça, to wai, mo contré qué Neinanmoin, simainne passé ; mo pas metté dileau, la mo bouche, pou palé li zaffai vote yé la.

— Si to té libe, to té ké vini doujenein qué mo. Mo femme ca fait, oune bougnon milate, bonmantin la.

— Mo pouvé vini doujenein, réponne Guelman ; mo gain pèmichon, pou jouq à dé zhò.

— Heinbin ! compè, en nous, dit Atipa, qué plési ; nous ké doujenein, et pis, nous ké causé.

— Nous pas di meinme opignon ; mé, nous pas zennemi pou ça. To wai, a ça quichose la, moune pas pouvé comprendne ici la, qui fait zaffai pou c’allé. Dipis yé gain palò qué to, yé pou ca voté, meinme la qué to. A pas sotte ça ? Divant fifine Gabrielle, yé contré qué Quakié phalantsè. Pitit moune ca charadé li ; li ca jouré, kou oune possédé.

— Pitit moune yé la, dit Atipa, qué ari, ca toujou trouvé moune, pou charadé. Toute temps, a conça.

— Pronmiè mo connaite, ça Capòte plomb. Oune jou, li poté plainte, jouq la gouvelment ; yé doumandé li, coument moune ca charadé li ? Li pas jain wlé dit coument ; blangue la metté li dèrhò.

— Lò li soti, laide di camp la meinme, séré so cò, dèiè la finête, li rhélé : capote plomb. Compè ! si pas té sodat, qui digade la, milate la té rentré, chaviré gouvelment la.

— Li té gain oune vié mouché, qui té pou ca soti, sans so habit. Pitit moune té ca rhélé, òbò massò la, li té content. A pauve mamzelle Tignin qui té gain tracas qué li. Ça femme la, wa gain paradis ; li nouri moune faingnant tròpe.

— Qué zafafi migration la, oune jou, mo tendé oune blangue ca palé palò, voyé çassé madè. Mo dit li : mouché ! ou blié Pite ?

— Pi michant la, a té Coucougnacou. Oune jou, li entré la collège ; a pas pitiit brisé li fait ; li té wlé batte, jouq chèfrè yé la.

— Joli tableau, oune moune aillò, oune milate Martinique, a té pi insolent la.

— Rochebelle pa, li té face ; li té fou moceau aussi, mo crai. So pi belle chanté a té ça la :

Qué mo pied, mo ca gravé mo nom,

Ridime ! doc !

Lò yé rivé divant Yannosse, mé oune òte. Ça la, so langue té sale, kou ça di Joli tableau. Kou pitit moune yé la ca rhélé : to boume caba, a conça li ca jouré.

— Mo crai, dit Atipa, ça moune yé la wai la poussougnè, jodla.

— Longtemps, pitit moune té gain òte jouet, pi beaucoup : Yé té ca fougit, di lècole, pou allé la danbois, tout patout, metté trappe blouette qué pitit louis, çassé wara douce, wara Déloenne yé la.

— Ça wara yé la, quand ou tiré yé dé cale, oune so, gnanpoint engnin là-sous grainne la, encò. Aussi, lò yé té ca dit to, séson wara, moune savanne ca gras la, compè ! lècole té ca vide.

— La coffe Bouté la, dé jou conça, li plein qué pitit moune. To ca rinq tendé : permantin, lombri dèrhò ; yé ca joué loute landans dileau la.

— Mo trouvé blangue mal fé, di bouché coffe la ; moune Cayenne pas gain, oune côté encò, pou prend bain dileau douce.

— Pitit moune yé la, té ca metté crabe qué lenke, la beinnikié, jou di lanmesse minouit. A té zaffai qui drôle tout ça.

— Yé té c’allé larhaut fò, glissé là-sous lapeau palmisse ; yé té ca joué bassingue, bare, zépingue, boule, toupie, qué grand toupie mouché Hèdè yé la.

— Et soufflé la laie ? Dipis sodat ca anpprendne oune la misique, la casème, toute pitit nègue ca soufflé li en ville. Chef la misique la té wlé mouri, mour pas wlé prend li, di wai li pas capabe joué, pronmiè, oune moceau là-sous la place.

— Athò la, pitit moune ca joué ; mé, pitit moceau. A charadé moune, fimein, yé content. Si ou fion yé nein, dilaite qué soti, yé ca fimein. Yé cigale longue, passé yé cò.

— Yé pas pè Gigombia, ni loup garou encò. Sa banne qui té ca soti, à soai, pou cahoé chin yé la, ou pou ca wai li encò.

— A kou kioé guiabe, ça jouet potigué poté Cayenne la, tout ça ca tombé. Cété si joli, longtemps, lò yé ca rhélé :

Kioé guiabe la, kioé,

Li kioé bongué,

Guiabe la, mouri donc.

Li kioé bongué.

— Li té gain, oune tas òte bon zaffai, nous pou ca wai encò.

— Mé, ça pitit chanté, crobeau qué rouna la, toute moune té ca chanté li. Athò la, pitit moune pas meinme connaite li.

Oune jou, compè crobeau,

Planté là-sous bardeau,

Li lovri, so dé zelle, pou li chauffé so dos ;

Li té soti vòlò,

Bò di là-sous la place,

Oune bi fronmage pâte grasse,

Pou li kinbé so kiò.

Couté bon bon, tra la la, (bis)

Couté bon bon, mo dolo la,

Tra la la.

— A fête roai, oune so, qui toujou belle. Mât cocanne qué casse-cou, toujou meinme la. si calongnin pas mangé canna, jou la, compè, yé pas fait fête.

— Oune temps, pou fête roaii, li té ca gain bari divin, la grand savanne. Maîte dileau yé la, pas té ca décollé di yé.

Quand yé rivé la case, pou doujenein, Atipa so femme montré li, oune la feille ; cété Réveil.

— A baille yé baille mo li, dit femme la, qué ari. Yé dit mo, li gain landans, joli discou, yé fait òet jou, la cémikiè.

— Lessé mo qué to discou, réponne Atipa, qué còlè. Est-ce a la feille ça ? Yé ca lessé zaffai qui sérié, moune beinsoin savé, pou metté bêtise, oune so, landans.

— Moune qui té ca roufisé discou, pou tout ça qui pas blangue, a pou yé, jodla, milate yé la ca fait discou. A zaffai qui sérié ça ?

— Mo savé bin, yé té pas pouvé metté, là-sous la feille, jouq discou yé fait, pou Fiac, la cémikiè ; mé, li gain ça yé té divaite metté.

— Jodi kou dimain, si to mouri, si mo mouri, to crai yé ké fait discou pou nous ? Ouiwa ! anttendne ! pas palé mo, di ça la feille la.

Madanme Atipa té fait, so bougnon milate la, qué oune poule, li té roti la veille. Dipis li kioui, yé metté à tabe.

Pendant yé ca doujenein, Atipa rouvini, là-sous palò qui drôle, yé té soti palé yé la.

— Nous té ca causé, titalhò la, dit Atipa, di joué pitit moune yé la ; et zaffai qui face di grand moune, athò ? Jounein jodi, blangue, milate, nègue, monpè, toute ca fait la politique ; yé pas gain temps joué ; mé, encò moceau la ?

— Li té gain oune captainne, qui té mal qué so coumandant ; coumandant la metté li, au zarêt. Jou li soti, yé voyé li coumandé sodat, la lanmesse. Kou li rivé la léglise, li wai souisse la, qué so zèpaulette gros grain, oune bò.

— Hélas ! rhélé captainne la, mé oune òte coumandant encò ; mo gain malhò qué yé. Mo soti landans oune, pou mo tombé là-sous oune òte.

— Oune jou, li té gain bal, la gouvelment ; chef jadinié, di ladmistration la, té di bal. Bitancou metté so habit, li allé aussi. Yé metté li dèrhò.

— A pas pitit caïman li fait, anvant li soti. Li té pas pouvé comprendne, coument oune jadinié té pi gain droai, di rété landans bal la, passé oune taillò.

— Oune jou, la zilet royal, oune sodat sauvé dé tigue noai, qui té ca neyé. So caporal metté li là-sous rappò, pou gain médaille. Lò sodat la rivé, divant so coumandant :

— Coument, dit coumandant la, si cété oune, oune so, encò ; mé, to fronté sauvé dé. Mo pou ca proposé to.

— Oune mouché té ca rouparé pont, crique fouillé la ; ça té oune blangue au bin oune catron, mo pas savé ; mé, li té jorne, kou safra conça. Oune jou, pou so travail, il allé trouvé oune gros commissai yé la.

— Mo crai ou gain mal kiò, doumandé commissai la ?

— Et ou meinme, réponne blangue la, ou pas plein qué chawawa ?

— Commissai la còlè, li fait so planton metté blangue la, la lapòte.

— Oune jouge yé la, té pédi so placee ici la. Dé di to coterie yé la, allé consolé li.

— Qui ça ou wlé fait, dit chef la, a bongué so volonté, faut ou résigné qué bon kiò.

— Saclé nom de dieu, réponne blangue la, qué còlè, est-ce que le bon dieu donne de quoi à manger donc ?

— C’est égal ! réponne òte la, qué so gros voai, mon collègue a raison.

— Oune nègue té marié qué oune nègresse. Toute pitite femme la té ca baille li, té ça milatresse. Oune jou, li allé conté, oune vié moune léglise, so chagrin.

— Pitit fi yé la, a a to qui fait yé, réponne vié moune la ; bongué ca baille so pitite, ça coulò li wlé ; to pas beinsoin gain la peinne, pou ça.

— Oune foai, la trèsò, mouché Latranchal doumandé oune vié popiétai, qui té gain oune mandant, qui mékié li ca fait.

— Pou foutant di trésolié la, qui té ca embêté li, mouché Doumélé réponne : mo ça manguiant.

— Mo wa gain, pou dé jou, si mo raconté to, toute face blangue té ca fait, òtefoai.

Pendant yé ca dessè, oune chouval bongué vini posé, là-sous yé tabe.

— To wai, dit Guelman, pou joué, to pas content monpè, li vini crié vengeance pou to. Gadé, coument li ca lévé so patte, larhaut ciel.

— Enwa, compè ! réponne Atipa, mo pou ca craine ça. A pitit moune, oune so, yé ca fait pè, qué ça bête la, et pis qué lenfè. Lenfè la, a landans li nous fica, là-sous la tè.

Kou Atipa fini dit ça parole la, oune moune frappé la lapòte ; cété Mayombé.

— Hé ! nègue léglise yé la, dit Atipa ; zòte la line nouvelle. A zòte, oune so, mo ca wai jodla.

— A bongué, réponne Mayombé, qui ca fait nous contré qué to conça. A pou nous convèti to.

— Chia ! rouprendne Atipa ; convèti mo, penga, pitot, a mo qui ké convèti zòte ; qué tombé zòte colonnie, ca tombé caba la.

Pou ça pa, Atipa pou ça mentò ; ça vrai. Ça nègue qui té ca metté, yé grand habit, pou poté la croai, la procession yé la, pou c’allé encò. Yé comprendne yé fait sotte, assez.

Mayombé meinme, lò li vini di Mannan, tout lé jou, li té la léglise. Fòce nègue mine d’ò yé la charadé li, li lessé commignin, nette.

— Pou qui ça, doumandé Atipa, to pas vini pi bonnhò ? to té wa doujenein qué nous. Nous mangé oune bougnon milate qui si chouite.

— Mo pas té savé, réponne Mayombé ; ça wa pou oune òte foai. Mo vini prend to, pou nous allé fait oune tou, apré midi la.

— Toute meinme, dit Atipa, to ké prend quichose qué nous ; apré, nous wa soti.

— Mo fâché, Guelman pas pouvé vini qué nous ; faut li rentré, à dé zhò, la so travail.

Yé prend oune pitit vè colonnial ensembme. Dé zhò té ca proche, Guelman dit yé bonjou, et pis li pati.


X

Mayombé, ça oune nègue Mannan ; ça foulah. A meinme façon moune, kou Guelman yé la. Chaque foai, Atipa contré qué li, yé ca fait laguiè, qué zaffai léglise yé la ; mé, yé content yé compangnin, toute meinme.

Atipa offri li oune cigale ; yé tout lé dé limein yé cigale, et pis yé soti, pitit moceau apré Guelman.

Kou yé soti, conça, yé wai Baillaya, qué so pangnin, ca vendé mantouni. Dèiè li, oune òte nègresse té ca vini, qué oune baguia chèvrette.

Lò femme yé la rivé, là-sous pitit pont larie voltai la, côté yé ca jité azò la, nègresse la, sans pas di so faut, poussé Baillaya, landans saloprie di oune azò.

Oune train lévé : To chaurau meinreinme ; li dit, diti, coumencé tombé. Mayombé wlé rété couté.

— Pas couté nègresse yé la non, dit Atipa ; en nous pronmeinnein, nous pronmeinnein. Ça coumencé Baillaya coumencé la, li gain pou jouq dimain ; lò li contré bouche qué to, li pou ca fini.

— Si Bosobio té la, li té pou ké comprendne, oune mot, di argot nègresse dégrad yé la. A conça yé ca palé, pou pas dit : to chaud meinme.

— Fòce yé ca jité azò, la la ; qué grand marée, coco sodat ca vini, jouq la pont la.

Divant léglise, yé wai Octave ca fait so zesse, là-sous oune chouval. Kou li dit : Coco, fait yé wai, conça, chouval la pati, Octave roumassé so vianne.

Lò yé passé, la grand savanne, yé wai Tibile, tou còlè, ca soti lhôpital.

— Qui ça qui fait to, doumandé Atipa ?

— Mo contraïé, réponne Tibile. A la massò mo soti, pou mo pitit nègresse la.

— Yé pencò soti, la coqui, yé wlé marié. Si cété qué oune jonne nègue encò, passe ; mé, qué oune vié matoufala ; li semblé guiabe la boaite ; so doaite, ou wa dit a dica. Tout lé soai, li la mo larie la, dèiè piti nègresse la. Mo allé trouvé massò, pou Marie-Rose.

— Tigue vié, so zongue pas vié, dit Atipa. Veillé matoufala la, compè. Toute joué ça joué ; mé, cassé pitit bois, la zòrè macaque, ça pas joué. Faut pas to jain blié, a la soucou yé ca kioé pian.

— Massò la dit mo, continoin Tibile, faut marié li ; mo pa, mo pas wlé. Mo fait li, pou la réponse : chaque foai, li wa palé ou di ça, massò, rosé li, rosé so tête.

— Conça temps di louvoai, dit Atipa, ça qui pas pouvé marié yé cò, massò té wlé yé trouvé houomme, pou marié pitit fi louvoai.

La larie Malouette, divant Chateaunef, yé wai dé grand pitit milatresse, ca causé ; oune té ca ranconté oune train, li té gain la veille, qué so compè.

— Coument to ca comprendne ça, dit milatresse la ? Li fronté lessé mo, pou allé marié. Li dit, diti, mo pas gain édication. Est-ce mo pas vaut li ? Li ça milate, mo ça milatresse. Encò, so chivé crépi, dou, passé mo pa.

— To tendé, dit Atipa ? a conça milatresse yé la gain preintenchon. D’abò yé lapeau rouge caba, gnanpoint engnin encò. A lapeau qué chivé qui ça toute, pou ça moune yé la. A ça, oune so, yé ca anpprendne la massò.

— A pas massò, ca montré yé ça, rouprendne Mayombé ; a yé preintenchon qui c’allé conça. Mo qui gain, chivé cape la, est-ce mo peyé doujenein, pou yé rouçouwai mo milate ? Et pis, qui ça ça té wa avancé mo ; est-ce milate qué nègue pas meinme la ?

— Jouq nègresse ca fait ça bête la, aussi, continoin Atipa ; li gain ça qui millò prend blangue, passé yé marié qué nous. Ça pas trisse non ? Et zòte pas wlé conseil changé lècole yé la ?

— Meinme, passé blangue metté madanme yé la, la collège, qué pitit gnongnon moune, yé té divaite, fait oune lècole qué yé, pou pitit nègresse.

— Pitit nègresse divaite la lanmain moune qui content yé, qui pou ca trouvé yé lapeau trop noai, ni yé chivé trop dou, pou coeffé. Lò la, yé wa çassé qualité di yé houomme òte côté, qui landans lapeau qué chivé.

— Pou lècole, conseil yé la bon ; yé gain, pou fait lècole madanme, mo ca palé to la. Gadé lésanmen yé fait la, toute moune pas wai, mamzelle yé la pi fò, passé massò ?

Lò milatresse la palé, tée !

— Mo chè, réponne so zanmi la, to pou ca poté chapeau, to pas gain soumaqué, to pou ca marié ; ça la haute istocratie milate yé la wlé, athò la. Jounein jodi, a qué soumaqué, ou ca trouvé houomme ; a qué soumanqué, ou ca gain femme. Gadé wai, si Jocko pas trouvé.

Apré ça parole la, dé pitit milatresse yé la pati, et pis yé prend chanté ça chanté la :

Jocko marié,

Ça pas pou joué,

Qué soumaqué, Jocko trouvé femme ;

Ça pas pou joué, là-sous mo nanme,

Jocko marié,

Li wa divòcé.

Atipa qué Mayombé continoin yé chimin ; yé monté, pitit larie Franklin la. Quand yé rivé, divant Brémon, yé contré qué Jacques, qui soti fait oune quatòze qué so femme.

— To còlè meinme, Atipa dit li ?

— Coument to pas wlé mo còlè, réponne Jacques ; yé toute temps, la léglise, ca raconté monpè, ça qui ca passé la ou case. Lò ou rentré di travail, mangé pas kioui, linge pas coumandé ; to wlé mo content ? To wai, bonjou tendé ; mo c’allé, mo trop còlè.

— To wai, dit Atipa, a ça zaffai rouligeon, mo té ca palé Guelman, bonmantin la. Passé misou pas honnête. Li gain femme qui ca rété, toute la jounein, la léglise ; to wlé nous acepté ça ? Si mo femme té ca fait, ça malhò la, mo té wa mangé so fressou, qué oune grainne dissel.

— Femme yé la, réponne Mayombé, pas beinsoin passé, toute yé temps, la léglise. Oune foai, lanmesse fini, qui ça qui ca empêché, yé allé fait yé travail ?

— Mé, mo chè, rouprendne Atipa, monpè yé la, pou ca contenté di lanmesse, oune so ; yé c’appelé femme yé la, toute la jounein la léglise. Lò ça pas, pou prêché, ça pou la priè ; lò ça pas, pou confessé, ca pou névainne. Jodla, a jou di femme ; dimain, a jou di houomme ; ça pou ca fini.

— A tout ça zaffai yé la, qui ca metté lidée piaye, la tête nègue. Yé ca dit yé, priè ca fait toute quichose ; coument to pas wlé yé crai, ragué pouvé fait aussi ?

— Vié femme yé la, vié péché léssé yé la, yé crai, si yé pas allé commignin, moune pou ca considéré yé. Yé pas savé, beaucoup c’allé lanmesse, pou pouvé trompé moune pi bin.

— Athò la, encò, passe ; mé, longtemps moceau la, to té ca wai nègresse, qui tout jonne, qué jipe blanc, qué grand scapilai, landans rang la procession.

Yé entré, la pitit larie lenfè la. Lalouette fè blanc té gain train, qué oune massogan. Choubam té wlé prend pati sodat la, Lalouette habillé yé tout lé dé, et di vrai vrai. Mo manman laté ! faut ou té tendé li. Sodat la so oueil té si chaud, jouq li pas savé, qui chimin pou li prend, pou li allé.

Apré ça, yé prend larie di pò. Yé wai oune coolie, còlè, ca voyé so bras, ca palé qué oune milate.

Li gain la botte si souvent, athò la ; tout lé jou, blangue ca briga qué milate, la larie. Si yé té osé, jouq la conseil, meinme, yé té wa briga.

— Ça la botte, dit Mayombé en nous wai.

— Oui mouché, coolie la té ca dit, nous prêté, ça la blangue la, nous soumaqué ; mé, navi ca pati, nous pas pouvé gain li. Nous dé, gain soumaqué, côté li. Tout lé jou, lò nous vini, li ca dit, gnanpoint.

— Ça la meinme, mouché so grand magasin la, ça di nous ; ça qué nous soumaqué, li lovri li.

— To wai travail, dit Atipa ? A ça zaffai la, mo té ca conté, mo compè Dorilas, òte jou la. Moune yé la entiché dèiè coolie ; yé ca metté yé cò, la pou l’bois, la misè, conça.

— Gadé qué oueil, coolie yé la ké poté, toute soumaqué, di ici la, la yé peye. A pas pou pitit soumaqué, ça la ca fait brisé conça. Et encò, si li allé trouvé blangue, magasin la ké fronmein toute souite.

— Janmains ! dit Mayombé, étonnein, pas dit conça non ? et mo qui té crai ça briga.

— A gréméci vent di nò, qui fait nous wai gogo poule. Si nous pas té vini, bò rici, mo pas té ca savé, toute ça zaffai la.

Yé filé, bò di dégrad, pou wai si gòlette mine d’ò rivé ; li pas té gain.

La boute quié la, yé wai oune pêchò, qui té soti prend dé vieille, la so palanque ; dé jonne vieille qui té gras, kou dila.

Oune gòlette beif qué oune navi, té ca déchagé. Nègue jounein té en masse, la dégrad.

Oun di yé, gain train, qué oune matelot ; si gendanme pas té vini vite, ça décidé nègue la té décidé la, a lhôpital yé té ké meinnein matelot la.

Gendanme la crasé so procé-vèbal vié. A pas qué yé meinme ! Li doumandé commis, qui ca écrit caisse yé la : a qui navi ça ?

— C’est mon navire, réponne commis la.

— To tendé, dit Atipa ? commis yé ca voyé, la dégrad, écrit caisse, ca dit, navi a di yé. Yé millò passé nous, compè.

— Oune jou, temps di Isope, oune captainne té manqué rouçouwai saloprie conça, la dégrad la.

— Mo pas savé, qui ça li doumandé oune nègue jounein ; nègue la pas tendé. Capitainne la couri là-sous li, pou baille li oune coup l’pied. Nègue la caillé.

— Isope, qui té pi loin là-bas, rivé toute souite ; li meinnein nègue la, divant captainne la.

— Captainne, dit Isope, ou wai oune houomme ca fait so travail ; li pas di ou engnin ; ou ca couri, là-sous li, pou baille li coup l’pied. Est-ce li ça chin ?

— Heinbin ! mé li, mo meinnein baille ou ; si ou ça houomme, touche li nous wai.

— Lò captainne la gadé Isope, li vini blanc, kou to chimise ; li descendne, tout doucement, la so chaloupe, fait yé meinnein li a bò.

— A pas pitit la conmédie, nègue jounein yé la fait, jou la, qué ça zaffai la.

Apré zaffai matelot la, yé pati, po roumonté en ville. Yé pas té gain pitit pied mangue, divant ladouanne la, meinme, quand, oune coup, yé tendé : mé beif.

Lò yé viré gadé, yé wai beif la ca vini draite, là-sous Atipa. Li rinq gain temps metté so cò, dèiè pied mangue la, pou penga beif la. Pendant ça temps la, Mayombé bouré, la ladouanne.

— Compè, dit Atipa, lò beif la passé, to wai coument mo manqué belle ? sans pitit pied mangue la, mo zaffai té clai.

— Et mo pas té ké ça pronmiè non ? Vué madanme Guiori, té ca fica, òbò lhôpital la, a pas beif qui kioé li conça, la larie ?

— A beif potigué ça la ; yé pas michant beaucoup. Si cété beif Lorinoque, li té pou ca passé conça ; li té ké rété, òbò pied mangue la, anttendne mo.

— Quand vapè Lorinoco la, té ca vini Cayenne, a lò la yé té ca chanté, ça chanté la :

Peinne, tourment, chagrin beaucoup,

Lorinoco qui gâté zaffai la.

Lò yé roumonté, bò di savanne, li té pitit vrivri soucou, caba.

La grand larie, yé wai oune mouché, qui té assis ca causé, divant lapòte oune mamzelle.

— Lò zòte wa pédi zòte milate la, dit mouché la, qué vanté, zòte wa pédi beaucoup meinme. Yé pas pouvé fait engnin, Cayenne, sans li. A pou ça, faut li entré, la toute la chamme, la toute conseil yé la.

— Dissel ca vanté so cò, dit Mayombé, qué ari.

— Li bin fé, réponne Atipa ; si li pas vanté so cò, qui moune, qui wa palé di li ?

Li té soucou ; mé, yé rouconnaite mouché la, toute meinme ; lò ou connaite moune la jou, est-ce ou beinsoin flambeau, à soai, pou cléré li ?

Bò di tanmarin, yé wai banne pitit moune ca joué ; yé rété gadé moceau.

Pitit moune yé la joué : pigeon, vol ; maïpouri, vol ; tococo, mache.

Yé joué, la foutrou ; divinein dé frit :

Li gain oune frit, bongué metté là-sous la tè, lò mi, li mi ; quand li verte, li vert.

Yé joué aussi :

Kou nous baillé coton,

Kou nous baillé maclibo.

Houow ! bè !

Yé joué ça la, encò :

Dindé, dindé, dindé,

Labakioul pou reinté,

Dindé.

Mé, ça pitit moune yé la, té pi content, a ça joué la :

J’ai des pommes à vendre,

Riche, riche, blanche,

La couleur n’est pas ici,

Terminé mamzelle Anna.

Pendant yé ca gadé, pitit moune yé la.

— To wai, ici la, dit Atipa, li té gain dé grand pied tanmarin. A té beauté di Cayenne, kou palmisse, la grand savanne yé la. Lò solé chaud, gnanpoint côté qui té pii chouite, passé enbas yé.

— Blangue coupé yé, sous prétesse yé té ca empêché, moune grand larie, wai larhaut fò.

— Pisse a conça, gnanpoint réson, pou pas cassé, aussi, case qui ca empêché, moune òte larie yé la, wai larhaut fò.

— A conça yé coupé, encò, belle pied zanmanne lintendance yé la.

— Qué conseil clòbòtò yé la, titalhò, to ké tendé, palmisse yé la, ca geinnein, aussi, faut coupé yé. Si ça rivé, mo wa rougretté palmisse dé roro la ; mo pas crai, li gain dé conça, là-sous latè.

— Pied bois yé la té vié, passé toute moune Cayenne ; yé té draite, kou nous fanmi conça. Mo pas content wai coupé pied bois conça.

— La grand savanne, yé tiré tanmarin ; pitit moune té ca malade tròpe, qué yé ; cété vrai. Yé metté palmisse, qui pi joli, li bon. Mé, mékié pitit moune té ca fait, qué grainne zanmanne, pas mauvé ; yé pou ca baille dysentrie.

— Yé gain maladie coupé tròpe, la peye la.

— A pas conça, lò pòpòte vini, yé coupé, la Montangne d’agent, toute café Boudau yé la ?

— A pas conça, la zilet royal, yé coupé toute bois. Apré, lò solé dit, mé mo, yé pas roucoumencé planté òte ?

Lò yé fini gadé joué yé la, tée ! yé allé la larie Richélié ; la, yé wai Laparole ca jouré qué oune femme. Ou pou ca doumandé, oti wangue là-sous platine.

Lò yé fini couté discou Laparole la, yé descendne larie collège, bò di case Tibile. Yé wai oune òte banne pitit moune ça joué ; yé rété gadé encò. Pitit moune yé la té ca chanté :

Marie rose ho ! waye li dou, (bis)

Marie rose coupé zacassia,

Kia Kia,

Li dou, li dou.

— Mo parié, dit Mayombé, a pou zaffai pitit nègresse Tibile la, yé ca chanté ça chanté la, divant so lapòte.

— Orho, frè ! réponne Atipa ; mo savé ça oune vié chanté ; mé, pitit nègue, athò la, si content charadé moune, pitête a pou ça vrai.

Òbò pitit moune yé la, oune nègue qué oune milate té ca causé fò, kou moune qui còlè ; yé proché couté.

— Pou qui moune, li ca prend mo donc, dit milate la ? blangue divaite poté còdon, la procession, en meinme temps qué nous ; yé pas plisse qui nous ; yé pou ca pi ridikioule qui nous.

— A conça, réponne nègue la, yé pas té wlé pitit fi yé la, allé la procession, qué ceintou rouge. Ça ceintou la répiblique, yé pas wlé li. Bintôt, nous pou ké gain droai, habillé nous pitite, kou nous wlé.

— To wai, dit Atipa, a zaffai qui rivé pou la procession di òte jou la ; mo té tendé moune palé di ça caba. Nègue la réson ; so pitite pas la massò, li gain droai di habillé li, kou li wlé.

— A pas qué to aussi, rouprendne Mayombé ; d’abò a monpè caba, yé divaite gain tò ; pou costime pitit fi, la procession, ça lòde massò, pou souive ; a yé pou dirigé ça. Et pis, to savé, pou ça zaffai yé la, nous pou ca jain d’accò.

— Bin pi, si mo té gain oune gaçon, mo té wa voyé li, en Frannce, fait monpè.

— Qui ça to dit, rhélé Atipa ? monpè nègue meinne ! to wai, fica tranquille. Oti ça to jain wai qui rouvini monpè ? yé toute ca mouri, la òte peye. Ça mékié la, pas faite pou nègue, tendé.

— Gadé massò nègresse, qui té vini ici la, yé pas fait oune mois, Cayenne. Fòce pitit moune charadé yé, yé obligé rouvoyé yé allé.

— To crai yé ca prend nègue, metté landans ça moune yé la, pou pas fait engnin ? yé ca fait to travail, et a conça meinme. D’abò to ça nègue caba, faut pas to crai yé wa prend to, fait grand quichose landans. Jou oune monpè nègue, wa vini préfet ici la, pencò proche.

— Li gain ça qui té allé fait massò caba ; yé té crai congrégachon té ké nouri yé conça, sans fait engnin. Yé voyé yé, mangé yé lamorie, Cayenne, tout tranquillement. Gadé si yé collègue yé la, ca okioupé di yé ?

La larie nationnale, yé contré que négociant bouteille, qui té ca fait oune caïman, qué dé grand pitit nègue. Pitit nègue yé la té ca palé, di oune quichose qui semblé zhareng. Li tendé ; li dit a li yé wlé charadé. Pitit nègue yé la voyé li pronmeinnein.

Apré zaffai di négociant bouteille la, yé allé la massigondè. Yé wai Radanmé ca consoulté oune coterie Mayombé yé la, là-sous so position.

— Bongué wa idé to, réponne bonhomme la ; mo ké priè pou to. Mo boai passé to, mo fi.

— C’est vrai, dit oune di so voésin, qui té ca passé. C’est clair comme l’eau de roche.

Radanmé té ca couté, abo, qué lai di oune moune ca prend bénédition.

Apré ça, yé rouvini, encoin Bèville.

Trajan té ca joué zògue, landans oune fioto, la Bèville la ; zògue Trajan yé la, ça pronmiè.

Yé rété couté moceau ; li té ta caba, Mayombé dit li bonsoai, et pis yé séparé.


XI

XI

Vendrédi, Atipa rouçouwai visite, di Jean-Gailla ; li té in hò.

— Mo anpprendne to Cayenne, dit Jean-Gailla, mo vini wai to. To ça oune nègue qui connaite toute zaffai di peye la, conté mo yé moceau donc ? Mo content causé qué to.

— Volonkié, compè ! réponne Antipa. En nous pronmeinnein, là-sous crique, bò di pont chainne ; pendant nous ca pronmeinnein la, nous wa causé.

Yé soti ; yé prend chimin là-sous crique.

Jean-Gailla ça oune nègue Karoabo ; a peye Wacapou, ça arada. So nom di vrai, ça Jean. Li si lesse, dipis li pitit, so pitit compangnin té c’appelé li : Jean-Gailla. Li gadé nom di joué la.

— To wai, dit Atipa, zaffai peye la, li beaucoup meinme. Pou raconté to toute, jouq dimain, athò conça, mo pencò fini.

— Moceau lamorie millò, passé cassave sec, réponne Jean-Gailla ; raconté mo moceau toujou.

— Li gain oune tas blangue, coumencé Atipa, qui pas connaite ni nous, ni Cayenne ; yé wlé palé di nous, yé wlé savé, zaffai di peye la, passé ça yé lombri entéré landans. Aussi, pi beaucoup, a mentò, a zaffai qui pas vrai, oune so, yé ca écrit.

— Gouvènò té voyé oune, annein passé, la térotoai contesté ; ça la, faut tiré li, li palé bin di nous peye, en France. Lò li dit, li té malade, a Kourou, côté blangue mouri si beaucoup, òtefoai.

— Ça qui allé, la danbois, qué Apatou la, a pas soumaqué li dépensé pou bon kiò ? Ça li dit, mouché Loupriè palé di ça caba. Auillé li roumonté qué moune, fait tablissement, li allé fait yé kioé li, la òte peye. Est-ce oune moune pouvé connaite toute la tè ? Est-ce a voyage qui sérié ça ?

— Tout ça zaffai li écrit di placè, a mouché Laboudette qui rarconté li toute, la Maronni. Yé baille li lacroaii, yé baille li soumaqué. Pauve Apatou pa, ça nègue, a ouni fisi, oune so, yé baille li. To crai Apatout té pouvé content di ça ?

— Oune rang, c’appelé cassave, racine. Pou òte, a blangue, oune so, qui gain case qué fanmi. Pou nous pa, nous ca rété la danbois, la grand savanne, en bas palmisse.

— Mo connaite oune, qui fait toute oune lhistoai di peye la. Li pas té jain soti, di so bireau, Cayenne ; ça la té wlé lacroai aussi. Li gain si tant, qui wlé rouban rouge la, sans fait engnin. Yé baille li lacroai, toute meinme ; a blangue caba.

— Li té ca flatté ladmistration, oune so. Li dit : Blangue ca fait milate qué nègue lhonnò, quand li ca prend yé la bireau, lò li ca baille yé place.

— Est-ce a oune lhonnò ça ? A nous droai di gain place, draite kou blangue ; a lesprit di tête qui ca coumandé. Ou wlé rouban ? çassé li, di oune bon façon ; ou pas divaiite monté, là-sous dos òte, pou gain li. Yé réponne li conça :

— Mouché, nègue qué milate pas prend, ça ou dit la, pou oune insoulte non ; yé savé li gain beaucoup, bin qui yé pas gens di coulò, l’admistration pas jain honnoré yé.

— Li té pè so femme, kou guiabe pè dileau beinni. Oune jou, oune di so employé, fait ça pitit chanté la, pou li :

MOUCHÉ BÉCRON

La-sous lai, Pitit houomme habillé en gris.

Li té gain, à Cayenne,

Oune vié pitit mouché,

Tout ridé,

So femme, ça so captainne,

Li pas pouvé trounein, ni viré,

Maché, ni palé,

Toussé, ni craché,

Si madanme pas savé.

Mouché Bécron, (bis)

Doumandé pèmichon.

— Oune òte fait oune live, là-sous zaffai Chinbo yé la ; a oune calou li brassé. Li c’appelé chiri-chiri, chéri-chéri. A zimage li obligé metté, landans live la, pou moune té pouvé lit li. Lò Criquet wai so potré landans, li meinme pè.

— Ça mouché la té ca çassé toute palò li pouvé contré, pou foutant di nègue ; li appelé yé, toute façon : face mamite, tête crépie, tosse d’ébenne.

— Lò li ca fait matelot blangue qué matelot nègue briga, la so bò, a matelot blangue yé la, qui toujou pi fò.

— Côté li wai nègue, li té ca charadé yé. Oune jou, li té gain madanme milatresse, la gouvelment ; li dit so zanmi yé la : temps la somme ; zòte pou ca wai, coument la salle la somme ? est-ce a moune qui gain lesprit ca palé conça ?

— Là-sous latè, gain beaucoup moune conça ; yé wlé palé rinq di zaffai yé pas savé. Ou wlé fait lhistoai di oune peye, qui ou pas connaite ; lò ou wai ou pas pouvé dit engnin di peye la, hipp ! ou ca monté là-sous nègue. A pas lessé guiòle tambou, pou batte la so gogo ça ? Et pou dit qui ça bongué ? pou dit nègue yé lapeau noai. Est-ce li gain moune qui ca ignoré ça ?

— A kou, en France, qui ça qui ça yé ca fait, si yé pas metté oune nègue landans, zaffai la pas chouite ; faut toujou oune nègue sévi bouffon landans. A zaffai qui sérié ça ?

— Si nous té ca charadé massogan yé la conça, yé té wa content ? yé té wa dit, nous pas bon. Yé crai, nous pas savé foutant di moune, aussi ? chia ! Si nous té wlé charadé yé, yé té pou ca gain bouche pou palé.

— Toute mékié blangue fait, nègue faiit li, aussi. Nègue écrit, fait la conmédie, jouq yé lévé statoue pou yé, en France. Sodat qui ça sodat, blangue ca gadé, kou pronmiè mékié, nègue fait li ; nègue vini général, la peye blangue, la peye nègue, tout patout ; heinbin ! qui ça moune yé la wlé encò ?

— Li gain oune òte, qui vini ici la ; li rété quinze jou. Ça oune placè, oune so, li wai, la Maronni. si to tendé li ca palé, en France, coument coulève ca valé pitit nègue, tout envie ; si to fait yé lit to, live li écrit, compè ! to wa pè soti, meinme la larie Cayenne.

— Mo savé yé kioé oune tigue, òbò lageôle ; mé, tigue la pas té jain dévoré pessone. Qui moune tigue jain mangé landans peye la ? Sèpent qui ça sèpent, ou ca rété dé, tois an, sans tendé palé, di oune moune sèpent piqué.

— Li gain médecin qui fait jouq rappòt, baille minisse, pou dit nous peye a pripri, oune so ; pou yé, ça la maricage nous ca fica, ça la pripri nous ca vive, kou crapaud conça. To pou ca wlé vrai ; heinbin ! ça qui fait rappòt la, yé pas jain vini Cayenne.

— A dipis zaffai rédivisse la lévé, ou ca tendé tripotage, encò, là-sous peye la. Palò beaucoup, machoai gonflé ; live la mêlé.

— To savé, compè, lò gros bois tombé, chakin ca coupé yé branche. Mo pouvé assouré to, faut oune nègue qui fò, pou chaviré tout ça palò yé la, pou peye la pouvé lévé. Nous wa songé so nom, jouq nous mouri, kou ça di Laussat, Lallouette, Paul Dounez.

— Mé, ça qui té ca vendé nègue ici la, òtefoai ; ça qui té ca voyé kinbé pauve malhoré yé la, jouq la danbois, côté yé té c’allé çassé yé roupos ; ça qui chagé di fait peye la vancé, yé ca lessé li kioulé dèiè ; ça yé la, nous pas wlé tendé yé nom.

— Ça moune yé la divaite allé, meinme, lessé nous. Camza tricòlò yé la pati, pou òte peye, caba, òte yé la gain pou souiive yé.

— To tendé palé dit Napoléron qui té général, òtefoai, en France la ?

— Oui, réponne Jean-Gailla ; nous té ca fait so fête, quinze août, anvant proussien kinbé li, la laguiè Sédan la. Mo wai so potré, en général.

— A pas ça la, rouprendne Atipa ; ça la, a pitit Napoléron la ; li pas té jain général. Li té ca poté habit général, conça, pou flatté sodat. Ça mo ca palé to la, a té grand la. Li té marié qué oune moune Martinique. Li cassé pronmiè libèté, òtefoai la, pou nègue té rété travaille, batis canne so beau-pè.

— Aussi, jou yé metté statoue, pou so femme, la Martinique, oune nègue frotté caca là-sous. A ça, oune so, li té pouvé faiti. Yé condamnein nègue la, tois mois.

— Heinbin ! nous meinme, si yé gain malhò fait quichose ici la, pou moune qui fait peye la di mal, quand meinme ça la boue, nous wa frotté là-sous.

— A qui ça, doumandé Jean-Gailla, a rédivisse to té ca palé, titalhò la ?

— Orho, compè ! réponne Atipa, mo meinme pas connait yé. Zòrè encoin tête. Mo tendé yé dit, a oune façon tigue tè, qui mauvé, passé pòpòte ; mé, yé pas condamnein non ; yé libe.

— Qui ça to ca dit, rhélé Jean-Gailla ? yé pi mauvé, passé pòpòte, et pis yé libe.

— A conça zaffai blangue c’allé, rouprendne Atipa ; to pou ca wai grand vòlò yé la, yé toute libe, dèhrò, kou rédivisse conça. La lageôle, a pitit vòlò yé la, oune so, qui fronmein.

— Magré ça, mo pou ca crai yé wa metté rédivisse pronmeinnein, la larie, Cayenne, conça. A qui tafia, blangue yé la wa boai, pou fait ça zaffai la ?

Là-sous crique, yé contré qué dé nègresse zappât, qui té soti pêché qué yé planche. Yé croucrou té plein qué chanque qué zappât.

— To ça nègue en bas, rouprendne Atipa, to pas connaite quakié au vent, ni ça qui proche Cayenne yé la, a di yé mo ké causé qué to.

— Si to wlé, mo ké coumencé palé to di Oyapoc ; a oune quakié mo content, et pis, mo allé souvent bò la. Ça la, qui gain bon moune. Lomba, Brissel, mouché Geinne. Brissel, ça pronmiè nègue Oyapoc.

— Lomba, quand toute moune ca bandonnein bitachon, pou vini Cayenne, a lò la, li ca prend chimin Oyapoc ; palé mo di ça.

— Blangue yé la, zòte songé bongué donc, pou tiré, paroaisse Oyapoc, di vié pénitencié la ?

— Li té gain oune monpè, oune temps, la la, a galérie léglise la, qui té ça so pac cabrite. Oune jou, mouché Hinnique roumin li oune roumin, pou ça ; so oueil té chaud. Mé, a té oune bon monpè ; li mouri.

— Mo allé Oyapoc, oune foai, qué ras l’marée, mo manqué neyé la Coumarouman. Lò la, cacasse Léridan qué gòlette Tigno la, té la encò.

— Si to wai batis nègue Ouannari yé la, coument yé grand, coument yé belle ? Ça pronmiè batis mangnoc di nous peye. Wangue to content la, a so peye. A la pou to wai nègue ca gragé mangnoc, nègresse ca pilé farine.

— Si to pas vaillant, nègresse Ouannari wa fait to rhonté. Oune jou, oune dit mo :

— Mouché Atipa, si mo planté ou, ou wa soti ?

— Mo réponne, qué vanté, coument madanme, mo wa soti, anvant batoto, la batis nòve.

— Poté mo pangnin mangnoc la, la case, pou mo.

— Compè ! mo prend pangnin la ; si mo té pas solide conça, mo té gonflé. A pas pitit chage mangnoc, nègresse yé la ca poté. Si to wai coument yé motoutou qué yé mannaré joli !

— Tout lé zan, moune Oyapoc c’allé la Ouassa, commècé qué potigué. Mo allé, qué yé, oune foai. Côté qui gain piraye, compè ! posson qui groumand ; et caïman, athò ? Jou la, a qué pagaye, nous té ca fait chimin, landans caïman yé la, pou nous passé. Si to tombé la dileau, pas la peinne.

— Quand faim ca passé conça, nègue yé la c’allé pêché piraye ; a li pronmiè, yé ca kinbé ; lò la, yé ca dit : nous c’allé la lamorie. La beautemps, ça la cannon, la mitan pripri, to ca dronmi, pou maque pas mangé to.

— La téritoai contesté la, a dé zaffai qui ca passé ! chin pas la, tigue prend peye. Gnanpoint blangue, gnanpoint gendanme ; chakin ca fait yé pa.

— A pou ça to wai, pòpòte, qui wlé maron yé maron, ca vini Cayenne dit, yé wai l’ò la la. Quand yé mouqué milate yé la, prend yé soumaqué, yé rivé là-bas la, to pou ca wai yé oueil encò.

— Et potigué qui té ca fait Bosco, Cayenne la ; a pas ça zaffai la li fait ? li doumandé pou allé çassé l’ò, là-bas la ; yé wai li c’allé lanmesse, yé crai ça bon moune, yé baille li soumaqué. Oune foai li gain soumaqué la, fio fiate.

— Beif qui riivé pronmiè, yé boai pi bon dileau ; òte pou ca roucoumencé ça zaffai la, ni mo pas crai, moune yé la wa lessé yé trapé yé, encò conça.

— Pouague, a òte façon moune ; yé pas bin, qué yé compangnin, kou Oyapoc. Moune Croueye pas zanmi, qué moune grand riviè.

— La la toujou gain zaffai, pou vote. Oune jou, gendanme obligé soti, draite kou jou yé té metté sodat, la larie Cayenne, pou lasinic mouché Ronnat qui té pédi la. Est-ce yé jain trouvé vòlò la ? Jouq athò, toute moune crai, a mouché la meinme qui té vòlò so lasinic.

— Dipis zaffai boug la Janmaïque la lévé, pas la peinne. Croueye qué grand riviè carté, pi beaucoup encò.

— Òte fait yé sotte, acheté case, la lavase Guizamboug la ; yé lessé yé gòlette, pou entré landans dispite la. Choumingue roué passé zòte !

— La beautemps, ça en bas oune pitit pied zanmanne, la dégrad la, moune vote yé la ca dronmi, gnanpoint case, gnanpoint dileau, la la.

— Longtemps, li té gain grand bitachon, la ça quakié la ; athò la, ou pou ca wai oune encò. Potigué, cabresse inguin, a yé bitachon, pi beaucoup, qui plein lariviè la.

— Grand bitachon yé la, té la tè basse ; yé toute entré la lavase. Mo savé plantage ca vini toute temps, et pis vite landans ; mé, aussi faut nègue beaucoup, pou fouillé pelle.

— Mouché Guizan, qui té ca fait ça bitachon yé la, pas té savé faut diminoué bras landans toute travail ; pi ou ca fait beaucoup travail, qué pitit moceau moune, li pas pi millò ?

— Gnanpoint moune, athò la ; ça vrai ; mé, oune jou, li wa gain. Si bitachon yé la té la tè rhaute, nous té wa routrouvé yé ; ni yé case, ni yé frit pas té ca entré la lavase ; et pis, yé té wa pi sain.

— Aussi, lò mo ca tendé, jounein jodi, moune qui pas connaite engnin di peye la, ca palé di routabli tè basse Pouague, a ari, oune so, mo ca ari.

— Si to wlé fait chagement crapa, allé la Croueye ; ça so peye.

— Oune jou, mo wai oune noce, qué cannon ca fait la mousse. Cannon la marié la, té gain oune grand ponit macari. Landans li, yé té ca chanté ça chanté :

Pitit cannòte nagé pou mo wai to,

Nagé, nagé cannòte nagé.

Pitit cannòte, to pas savé nagé,

Nagé, nagé, cannòte nagé.

Joli cannòte dansé, pou yé wai to.

Nagé, nagé, cannòte nagé.

Pitit cannòte couri pou nous rivé,

Nagé, nagé cannòte nagé.

— Moune Pouague content pêché. Mo allé la pêche qué yé, la Béague ; nous flambeau milet, nous reinté posson ; a la mo wai pi belle bacawa chanque. Bò la, yé c’allé pêché qué grand catouri ; oune jou, araie guiable, manqué chaviré nous cannon.

— Oune foai, nous té ca poussé cannon là-sous la vase ; tout di oune coup, oune canmarade rhélé : Aye ! Nous doumandé a qui ça ? nous té crai a bête qui piqué li. A té so còde calinbé qui fait li pè ; li wai so trace là-sous la vase la, li té crai a sèpent. A pas pitit ari, nous ari li.

— Kau, a pitit quakié ; li pas gain grand zaffai landans. So lariviè tout pitit, plein qué cran-cran, qué zòrè nanne. Yé ca fait travaux, dé foai, tou lé zan, pou empêché zòrè nanne bouché lariviè la.

— Nègue Kau carokié. Blangue c’appelé yé, kauvien ; ça coquin, pitôt, yé té divaite appelé yé ; si to couté yé, a to temps to ca pédi.

— A dé, oune so, landans, mo ca tiré, Totie qué Léoville. Ça la té sérié, pou toute nègue Kau ; li té gain médaiille aussi.

— Pou médaille pa, lò nègue mérité li, yé ca baille li. Ladmistration pas chin, pou médaille ; li wa baille to dix meinme, si to wlé ; mé, pou lacroai la, défendne !

— A kou prix Montyon la, to crai a ça qui mérité qui ca gain li ? A pas vrai ça. A pou ça qui ca soin gouvènò, qué gros tête, oune so. Ça qui ca trété pauve moune, yé trouvé ça sèvice la, pas assez grand, pou gain prix la.

— A pou ça to wai, la conmédie ca dit, lò yé ca voyé çassé to, landans oune case, rinq pou soin donmestique, qué coché ; oune jou, yé wa voyé çassé to, pou soin chouval qué chin. Lò a ça basse moune yé la, oune so, to ca trété, compè ! Montyon la, a pas pou to.

— Gadé madanme Régrisse, mandanme Anman, qué oune tas òte vié femme, yé soin pauve moune toute yé lavie ; gadé wai, si yé jain baille oune di yé quichose. A conça zaffai ca maché, la peye la.

— A Kau, mo wai oune commandant soti, jouq dèrhò di tribinal, pou batte oune nègue qui té ca babié, pace yé condamnein li.

— Oune foai, longtemps, la ça quakié la, oune coumandant té gain oune mariage, pou fait. La veille di mariage, la yé voyé çassé li, pressé, pou quichose qui té passé, la so bitachon.

— Li té gain oune commis, gouvelment pas ni connaite, ni nommein. Li dit commis la : mo obligé pati ; zaffai mariage la toute faite, pou dimain, nous pas pouvé rouvoyé li. Ou wa marié moune yé la pou mo.

— Qui dit, qui fait. Lendimain, commis la metté ceintou tricòlò, li crasé so mariage, tranquillement. Lò coumandant rouvini, a li qui signein toute papié yé la. Qui blangue qui jain savé ça zaffai la, Cayenne ?

— Moune yé la meinme té tout content, di wai yé pas rouvouyé yé mariage. Qui coumandant au bin commis marié yé, yé té bin tranquille. Yé marié yé qué ceintou, li bon.

— Yé réson ; a ceintou la qui ça toute. Mariage la pas faite en cachette ; commis la pas vòlò ceintou la. Est-ce moune qui té la noce la, té obligé savé si ça commis au bin si ça coumandant ?

— Côté femme ca pagaye, di vrai vrai, ça Oyac ; bon quakié, compè ! A pas pace a mo latè, mo ca dit to ça non ? li gain bon, li gain mauvé : Bannanne guianga, gemblon, parépou gras, a yé peye.

— Mo pas jain wai, côté yé ca fait grand mayouri, pou couvri case, passé Oyac ; a qué feille waye, oune so, nous ca couvri case.

— Oune jou, la crique Gabrielle, apré oune grand mayouri conça, nous dressé oune canmougué, la couroai la ; compè ! la découp, li vini chaud, ou wa dit ça té dansé nous té préparé. Maringouin té ca tombé, kou la fimein ; a té qué cachecache wara, nous té ca fait la boucanne.

— Oune nègue boai so boai, li entré, landans dansé la, qué oune bitan, draite kou ça di Tricòlò conça ; li coumencé chanté :

Gadé coument mo sou,

Avou gningnin,

Oui mo boai, mo boai,

Avou gningnin.

— Nous toute wai li pas draite, nous lessé li chanté. Tout di oune coup, li fait oune pòcò. Pou ça pa, toute moune vini frai ; pessonne pas wlé dansé encò.

— Nègue la còlè ; li coumencé ca palé, ca fait train. Pessonne pas réponne li.

— Lò mo wai conça, mo dit li : canmarade, a ou meinme ca batte ou tambou, a ou meinme ca dansé ; ou ca palé, ou fait ou saloprie, pessonne pas réponne ou, pessonne pas dit ou engnin ; lessé nous anmisé tranquille.

— Mo pencò fronmein mo bouche meinme, nègue la soti dèrhò, plipe ! Li coumencé troussé so bras.

— A to qui pi cranne, li dit mo, a to ca réponne, soti ; mé dileau, mé savon. Toute to compangnin yé la, pouvé vini. Rate mouri, la tas mi, a so lhonnò. Si zòte batte mo, mo pas wlé mangé cassave encò.

— Mo dit to, li té décidé, pou fait quichose, anvant quichose fait li.

— Mo soti toute souite ; mo dit, gnanpoint gendanme ici la, la dé coup, zaffai la ké fini. Kou mo couvri en gade conça, pou tiré li oune coup l’ tête, canmarade yé la toute vini séparé nous.

— Mo pas té còlè ; mé, si mo sèpent grage la, té monté la mo tête, nègue la té pédi la mo lanmain ; mo pas té ca lessé li conça.

— Canmarade yé la dit mo, pas couté li ; li dérangé. A dileau canne la, qui ca palé, a pas li.

— Lò li wai li palé, tée ! pessonne pas okioupé di li encò, li prend so chimin, li allé.

— Nous roucoumencé dansé, qué ça chanté la :

Pitit posson salé,

Guélingué salé.

Pitit posson roti,

Guélingué salé.

— Toute souite apré, oune òte train lévé, landans dansé la. Ça coup la, cété dé femme qui coumencé fait oune blogodowe, qui coumencé briga pou yé houomme. Yé granfignin visage yé compagnin, ou wa adit a moune qui briga qué chate.

— Pou dolo òte la, oune dit : Ça qui ca trempé la, a li qui la mo kiò ; a pas ça qui ca baille mo canmougué la.

— Mo pas combòche qué to, réponne òte la ; mo pas to matro. A qué ça palò la, bataille la coumencé.

— Mo dit, hé ! bongué soti guiabe placé ; lessé mo prend chimin mo case. Pitit moune pas couté manman, yé mouri solé midi. Mo femme pas té wlé mo vini landans mayouri la caba ; mo pati lessé nègresse yé la, ca jouré yé compangnin.

— Oune foai, mo fait chimin Kau pa tè ; mo roumassé totie, jouq mo lass. Pi mo ca maché, a conça mo té ca jité ça qui pi pitit, pou prend gros nòtai yé la. Lò mo rivé, la calbet chique, mo té gain mo compte.

— Blangue qui tabli colonnie la, yé té draite kou inguin ; auillé yé rété ensembme, oune côté, yé té c’allé fica, oune oune, tout patout, loin di yé compangnin. Pendant li gain ça qui té c’allé Oyapoc, òte té ca filé la Mannan.

— Lò la, si yé té ca peyé térain, blangue yé la, té pou ca papillé, tout patou conça. A pou ça, dipis ça temps la, meinme, mouché Malouette té wlé fait yé peyé térain yé la. Li té réson.

— Conseil comprendne ça ; li ca fait peyé, athò la ; mé, mo trouvé li ta ; pi grand mal la fait caba.

— Moune yé la té c’allé loin, sans songé fait chimin, pou contré quakié yé la, òte qué òte. Quand li gain oune pitit trace, tout conconnin, nègue fait, pou allé wai yé compangnin, blangue c’appelé li, chimin coquin.

— Mé chimin calbet chique la, est-ce yé té divaite lessé li bouché conça ? au contrai, yé té divaite lovri, à Kau, vié chimin qui la bitachon Sabe la, pou allé Pouague.

— Fait oune boute ladigue, di Janmaïque la Croueye, est-ce a grand zaffai ça ? Si yé té okioupé, pitit moceau, di route, athò la, nous té wa allé di Ratamina, pa tè, jouq Ouannari, jouq Oyapoc.

— A kou en bas, a inguin yé té ca baille lette la Mannan, pou pouté Riacoubo. Coument inguin yé la té ca fait vini, est-ce criole pas té ké pouvé vini aussi ?

— Gadé dipis pénitencié fait télégraphe la, est-ce moune pou ca vini, pa tè, di Maronni ?

— D’abò blangue òtefoai yé la, pas té wlé fait chimin, yé toute té divaite rété Lacôte, la Matouri. Quand ça quakié yé la, té wa plein qué moune, a lò la, nous té wa songé allé pi loin.

— La Loura la, li té gain oune monpè qui té toujou mal qué chef yé la. Oune jou, gouvènò té vini la la ; toute gros tête di quakié la, soti pronmeinnein qué li. Monpé la lévé oune quatòze qué coumandant, dèiè gouvènò la meinme.

— Si zòte pas caouca, toute souite, rhélé mouché Loubo, mo ké metté zòte tout lé dé, a la réson.

— Oune òte jou, a qué l’ mai li gain train. Ça foai la, a tribinal qui fini yé différence.

— Lò, en France, yé palé pronmiè foai, pou pas peyé monpè, li gain oune mouché yé c’appelé Joule Simon, mo crai, qui pa té d’accò, qué so collègue yé la, pou ça. Li pas wlé, quand yé fini dit yé lanmesse, monpè allé fait òte mékié, pou gain yé lavie.

— Qui ça mouché la té wa dit, si li té vini Oyac ? mo wai, la la, monpè metté tranmail, kou pêchò conça ; et mo pas trouvé monpè la mal fé, pace si li gain moune qui conconme, li pas gain mékié qui sotte.

— Matouri pa ; dent canman dòcò ! nègue la la téribe. Jou di vote, si to pas d’accò qué yé, nègue penga to lapeau, ça qué bâton, yé ca rouçouwai to.

— Quand to wai yé fait to oune cadeau, hein ! lò la to pouvé dit, crique plein, pativié roufisé. Yé pronmiè travail, ça cherbon ; yé c’appelé ça, yé denrée.

— Nègue Crique fouillé pa, yé ca prend alanman fait machandise. Yé ca afété yé cannon, qué zèbe, pou poté Cayenne.

— Toute mékié ca nouri so maite, dit Jean-Gailla.

— To wa beau dit, ça to wlé, rouprendne Atipa ; coupé zèbe, là-sous ladigue, poté Cayenne, ça pas mékié ça.

— Oune jou, dimanche, cété pronmiè commignon, la paroaisse ; mo passé la, a moune Cayenne, oune so, li té gain. Tout patout, côté to rhélé : ago, ici ! lò to entré, la couroai yé la, a moune Cayenne to ca wai.

— Qui ça li gain pou wai conça, la pronmiè commignon. Toute pronmiè commignon pas meinme la ? Yé ca vini geinnein nègue yé la, la yé case.

— Li té gain oune employé, la Matouri la, a dimanche, oune so, li té ca gain travail ; sanmedi, li té c’allé, landans oune pitit charabanc, semblé caisse vèmouth conça ; dimanche, a soai, li ca rouvini Cayenne.

— Oune jou, la chimin, li doumandé oune femme, si li pas wai neinnein Joassin.

— Madanme Joassin, la paroaisse, réponne nègresse la.

— To c’appelé li madanme, rouprendne employé la ; coument to wa appelé madanme blangue, athò ? madanme, a ça qui ca poté chapeau, Cayenne.

— Nègresse la roumassé li bin. To pouvé wai moune insolent, passé ça ? a massogan aussi, oune so, qui ca palé conça.

— Pitit Matouri, a peye boussouanne, qué fronmi tacoco. Yé montré mo la, oune bitachon, òte bò Tangui là-bas, òte bò Larivot, côté oune blangue mangé, toute so fòtine, qué boaite collin. Lò la, boaite collin té rivé, tout nove, Cayenne. A la, mo wai, òbò case blangue la, mangue kiouisse madanme, qué mangue vingtne cinq.

— Li pas gain côté yé té ca fait patie, passé la bitachon Saint pré la. Patie Matabo qué chimin Badouel, pas engnin òbò yé.

— Oune jou, mo vini la qué oune société yé té c’appelé Dépalan. Yé toute té gain oune gros cravate madras, yé té c’appelé : cravate balata. Jou la, bête té ca tombé ; yé prend moustouquai anglé. Lò to tendé conça, a pou dansé toute la nouite, sans dronmi.

— Ça foai la, nous dansé canmougué plein nous vent. A la mo wai madanme blangue, maré yé camza, dansé gonmam ; mo ca assouré to, yé ca piqué canmougué la bin meinme.

— Nègue Lacôte, yé proche Cayenne, bon kiò ; kou nègue Pouague, yé pas savé palé. Oune jou, mo tendé oune c’appelé jésite, jéjoute.

— Li té ca raconté, li wai oune milate, fouillé toute so bitachon, jouq so case, pace yé dit li, jésite lessé trèsò, landans ; kou si jésite a nègue qui ca lessé soumaqué, lo yé ca pati. Nègue qui té fouillé trou, pou soumaqué la, té mouri caba, sans oueil.

— Milate la padonnabe ; mé, blangue meinme pas fait ça sotte la ; yé pa çassé trèsò conça, la Montangne d’agent ? Yé pas écrit, jouq minisse, pou ca ? Si ça moune yé la té connaite, fabe labourò qué so pitite yé la, si yé té savé lhistoai Eldorado la, yé té wa fait ça bêtise la ?

— Côté nom dégrad canne la soti, doumandé Jean-Gailla ? gnanpoint oune pied canne, la la.

— Compè, réponne Atipa, lò yé poté canne pronmiè foai, la Cannal, a la ça dégrad la, plant canne yé la té fica.

— To wai la Rorota la, ça côté qui joli. Lò ou òbò crique la, li semblé ou la grand bois, la placè là-bas. Mé, veillé araingnein crabe aussi.

— La Dòvié, gain oune cannapé yé taillé landans oune roche ; li bin joli. Li gain moune qui ca dit, a mouché Dòvié, meinme, qui fait ça travail la ; òte ca dit, ça oune anchin dépòté qui fait li. Mo pa, mo crai, a dépòté la, qui fait so cannapé.

— La Guiamant, a côté la, quand li té gain gendanme, mo wai zaffai qui drôle.

— Oune jou, quate chassò té vini la chasse. Gendanme yé la, rouçouwai yé bin. Yé mangé, yé boai ensembme ; yé pa té gain pò d’anme. Lò yé ca pati, gendanme baille yé toute, controuvenchon. To wai gendanme, veillé yé ; a moune qui pou ca joué qué yé sèvice.

— Ça la, mo wai aussi, oune gendanme ca rafréchi so cò, qué wadé-wadé la anmè annisé.

— Ça temps la, officié zilet yé la, té ca vini souvent, fait patie la Guiamant.

— Oune jou, oune officié, qui général, athò la, fait zaret, larhaut fò, pou ça ; so sodat té neyé, lò yé ca vini la Guiamant.

— Cannal, a pas pou palé di li encò ; li té fini meinme, anvant canne. Li lessé nous, anvant nous lessé li. Mé, lò yé té c’appelé li, Cannal, meinme, a té pronmiè quakié di peye la.

— A meinne zaffai qué Pouague ; tout bitachon yé la entré au fond la lavase. Encò, Pouague, gain roussouce ; yé pouvé roulévé li, li gain tè rhaute ; mé, Cannal, mo pas crai pas. D’abò to wai lanmè wlé rouprendne so peye, gnanpoint engnin pou fait encò.

— Si yé té fait tablissement la tè rhaute, qué ça soumaqué yé entéré la, Cannal, Cayenne té wa òte quichose.

— Lò, la case nègue, to doumandé atipa ; si yé réponne to gnanpoint ; compè ! crabe la bari, coulant la pote et pis yé dit ; couté bon bon, to qué tendé atipa ca sauté, landans goligo, enbas lit.

— Mo connaite zaffai atipa la, passé toute quichose. Toute temps mo té c’allé çassé, la Lanmarie.

— La Marianne, a zorange, oune so, li gain athò la.

— Tonnégranne a une quakié qui gain tè basse qué tè rhaute. Kou Pouague, a bitachon tè rhaute yé la, oune so, qui rété diboute ; yé malade, mé yé diboute toute meinme. Ça qui ca mouri, yé pou ca entéré yé, pace oune jou, oune jou, yé pouvé roulévé yé.

— Ça moune qui wlé fait dilhouile qué wara peye nègue, qué conmou, yé allé la Cascade. Mo pas jain mai conmou yé baba paisse, passé ça yé la, fòce yé gras.

— Metalot c’appelé La pointe : Pointe moustique ; qui ça yé té wa dit, si yé té c’allé, qué gain bête, li gain bon moune aussi.

— La Mapéribo la, côté qui gain vianne, côté qui gain crapa ; mo manman la tè !

— Si to wlé mangé bon zorange, allé la Cascade, allé la Tonnégranne. Ça la bitachon mouché Piomba, mo mangé pi bon mandarine qué zilive.

— Ça monpè Dourandn qui tabli boug la. Anvant li, quakié la pas té gain paroaisse.

— Moussénéri, ça peye calicha qué zouite ; encò bon zouite roche yé la.

— Jonne mègue yé la, beaucoup savé lit ; yé té gain, oune pitit lècole, draite kou ça di Cayenne.

— Piti nègue moussénéri, yé content charadé. Lò chèfrè, ca anpprendne yé priè, li gain ça qui ca dit :

Chaclam, chaclam, priè macaque.

— Quand yé ca montré cantique, òte ca chanté :

Bénissons saucissons,

Vianne salb, qué pâté bannanne.

— Oune jou, la catéchisse, monpè doumandé oune, combé bongué li gain. So manman té ca vendé cricifi.

— Li gain plein oune croucrou, enbas lite mo manman, réponne pitit nègue la.

— Li doumandé oune òte, qui ça li ca fait pronmiè, lò li lévé bonmantin. Monpè té crai li té ké réponne, li ca fait nom di pé.

— Mo ca pissé, réponne ça la.

— Monpè allé trouvé so prainne ; yé salé fillòle la, so gogo, qué lapite.

— Mo c’allé souvent, la Moussénéri, côté mo compè Dorilas. Oune jou, mo trouvé li ca fait oune laguiè, qué so pitite yé la, pace yé ca pronnoncé mal, la lècole. Lò chèfrè dit :

Vierge Mari-eu,

Place moi,

Un jour dans la patri-eu,

Près de toi.

— Ptit moune yé la, ca chanté :

Vierge Mari-é,

Place moi,

Un jour dans la patri-é,

Près de toi.

— Lò yé ca lit ; si li gaini : barrière, pitit moune yé la ca dit : bariè.

— Mo dit Dorilas, to pas beinsoin còlè pou ça ; quand pitit nègue yé la, wa pi grand, yé wa pronnoncé bin ; qui ça to wlé fait ? a peye la qui conça.

— Gadé provençal, qui en France meinme, li ca pronnoncé pi mal qui nous. Li ca metté lette pi beaucoup ; nous pa, nous ca tiré ; ça pas drôle. Lò li wai plus, landans oune live, li ca dit plusse.

— Pitit moune yé la gain misè caba, pou pronnoncé mot qui gain oune R, oune so ; li wlé yé pronnoncé : barrière, qui gain tois.

— Pi ta, li wa wai si pitit nègue yé la, pou ké palé bon francé. Est-ce li gain criole qui ca pronnoncé francé, mié qui ça di Cayenne ?

— A Moussénéri, mo wai yé viré mannaré, pou trouvé oune pitit moune, qui té vòlò ; mé so chanté :

Délingue ho ! délingue,

Délingue fafa la la,

Fafa la la ido,

Ido ca la founga,

Oti la marié, ié ié,

Còtòche !

— Pitit Cayenne a té pi belle bitachon di Moussénéri. Li té gain toute zaffai landans : mannoufactou, moulin dileau ; dégrad là-sous dé lariviè. A pou ça yé té baille li ça nom la.

— Mo crai yé dépensé passé oune million landans. Ça oune milate òte peye, qui té riche, qui tabli li.

Pendant yé ca causé la, yé té allé jouq la bitachon mouché Rosette, qui dèiè cémikiè la, et pis yé té rouvini là-sous yé pas. Lò Atipa fini palé di Pitit Cayenne la, yé té la pont chainne. Li té vrivri soucou.

— Li six hò, dit Atipa, mo femme ca anttendne mo, pou soupé. En nous descendne, bò di la case.

Yé rentré pa larie bataillon. Lò yé rivé divant case Atipa..

— Mo ca rété, jouq la Louis canmougué, dit Jean-Gailla ; mo c’allé. Mo michant compangnin la, ca anttendne mo, aussi, athò la.

— Gréméci, compè ! mo anpprendne, jodla, quichose mo pas té jain dronmi rêvé.

Yé dit yé compangnin bonsoai, et pis yé séparé.


XII

XII

Dimanche à soai, la veille di dépa di Atipa, pou placè, kou li fini soupé conça, li té ca limein so pipe, pou soti prend lai moceau ; Totie entré côté li.

— Mo bin content di wai to, dit Atipa. Dipis mo Cayenne la, mo pas jain contré qué to ; mo té crai, meinme, mo té ké pati, sans wai to.

— Mo pas té Cayenne, réponne Totie. To savé, landans nous mékié la, nous pou ca rété, en ville, longtemps. Mo té la placè Nationnal, à Kourou. Kou mo rivé conça, òte jou, mo allé, encò, fait oune campangne, la Comté, qué Bouka ; nous allé meinnein vive la placè Bief.

— Yé dit mo li gain l’ò beaucoup, la Nationnal la, dit Atipa ?

— Pas palé, frè ! réponne Totie ; Çaïde yé la, yé gain feille l’ò, di vrai vrai. A pou ça yé dit to dileau toujou c’allé la lariviè la.

— A yé pa bonnhò qui conça, rouprendne Atipa. A soti mo té ké soti, pou prend lai moceau ; mo lasse, fòce mo maché, toute la jounein, pou acheté mo bagage. Mo ca pati dimain, pou Mannan, qué mouché Brignasqué.

— Ça pou ca dérangé mo, dit Totie ; en nous pronmeinnein. Et mo rivé à temps, sans ça, mo pas té ca wai to, ça voyage la.

Totie limein so pipe aussi, et pis yé soti.

Totie a oune nègue Kau ; li ça rongou. Li coute, foulé. So nom ça Zéphirin ; fòce li ca maché doucement, qué so pitit jamme yé la, yé baille li nom, Totie, la placè.

Pou ça, mo pas jain wai moune ca maché doucement, passé li. La placè, lò li ca charié vive, a li qui toujou ca rivé dègnè ; mé, a ça yé pouvé dit ou, oune nègue qui ca travaille. Li pou ca pédi so temps.

Gadé, à peinne li rivé di Kourou, li pati toute souite, pou oune òte campangne. Lò blangue baille li avance, yé pouvé compté là-sous li. A pas nègue kou Sorossi yé la ditout. Totie divaite gain soumaqué, pace li pou ca fréquenté cabaret.

Atipa té fatigué, li pas té wlé maché beaucoup ; yé allé assis, la grand savanne, là-sous banc caré la.

— Mo wai, apré midi la, dit Atipa, oune zaffai qui vilain, la larie Béri, la lentèrement di oune pitit nègresse. Monpè té vini bonnhò, li pas té encò gain moune, pou poté. Yé prié li di anttendne ; yé baille li oune chaise. Souvent, zaffai conça ca rivé, côté moune riche, li pou ca gain train.

— Mé, la la, ça té côté nègue. Monpè pas wlé anttendne ; train lévé. Si pas té bon canmarade qui té la, mauvé palò té rivé ; frè di pitit nègresse la, qué so còlè, té wlé briga qué monpè la.

— Li pas té gain réson. D’abò ou allé çassé monpè, jouq la yé case ; a pas yé, qui vini trouvé ou, ou divaite passé pa yé volonté. Tant pis pou ou ; a conça mo ca wai.

— To pas trouvé vent la frai, à soai la ? vent loubògne la, ca soufflé, meinme, jodla. Gadé coument li ca tòdé feille palmisse yé la. Jou di difé, la grand larie la, si ça vent la té venté, toute Cayenne té flambé.

— A pou qui ça, doumandé Totie, to c’appelé li : vent loubògne ?

— To pas connaite ça non, di vent di nò la, réponne Atipa ? A longtemps, lò di pidémie, oune nègue té ca palé, coument blangue ca mouri beaucoup. Oune mouché, yé té c’appelé Loubògne, tendé li.

— Anttendne vent di nò, dit mouché la, zòte wa wai si zòte pa pidémie, pou ké rivé.

— Li dit ça, pace lò ça vent la ca soufflé, criole ca mouri, kou bête conça, qué fixion potrine. Dipis ça temps la, yé c’appelé vent di nò : vent loubògne.

— Chaque foai mo vini, la grand savanne la, mo ca songé cique yé la. Dègnè la, pas té fò. Ça mo té pi millò la, a té cique Louanne qui té la la. Ça moune yé la té fò, pou chouval, pou còde, pou toute quichose.

— A té yé la misique mo té pi content. Li gain oune misicien, landans, qui té ca joué oune lai, pitit moune té ca chanté la larie :

Mouché Bélonne,

Qué so trombonne,

Quand li ca joué,

Marie-Rose ca dansé.

— Pronmiè cique mo wai, a té Bènabo ; li té la òte quakié grand savanne la, bò di Chauvin la.

— Lontemps, li té gain oune òte yé té c’appelé, Anrintonne ; li té la calongnin la. Mo pas wai ça la ; mé, mo savé, oune jou, banc cassé landans, manqué kioé oun tas moune.

— Lò la, tribinal jouge di pé té òbò calongnin la ; la Roumindasse la.

— A ça cique la qui montré moune Cayenne, dansé là-sous còde. Lò la, toute chin, toute chaté té wlé dansé la voltige. A pou ça yé té ca chanté :

Edoua Toto,

Ca fait so macaqrie,

Qrie, qrie,

Ca fait so macaqrie,

Là-sous so còde.

— A kou Bosco yé la ; pi fò mo wai, a té Linski ; li vini dé foai Cayenne. Potigué qui té vini apré la, pas té engnin òbò Linski.

— Tout ça yé wa beau dit, longtemps té gain anmisement, passé athò la. Sans allé pi loin, gadé rètraite flambeau, mouché Débeaufon té ca fait, qué so sodat yé la ; gnanpoint òte blangue qui fait ça, apré li.

— Mo wai blangue qué milate fait oune grand société ici la, pou joué cate, pou fait la noce. Yé té pou ca rété dé jou, meinme côté. Dé foai yé en ville, dé foai yé la savanne, dé foai yé jouq la savanne matété.

— A pas pitit doujenein yé té ca joué la Dipron ! òte pédi yé place, òte mouri, òte allé en France. A ça qui cassé banne la ; sans ça, li té la jouq athò.

— Et fête athò, lò gros tète té ca vini Cayenne ? est-ce ou ca wai tout ça encò ? Jodla, lò dépité vini, li ca séré so cò, pou palé qué moune. Yé ca pati, gouvènò ca baqué, ou pou ca wai oune chate dèiè yé. Mo savé temps vini pi millò, athò la ; mé, quoaic ça, est-ce tout ça wlé annoncé bon quichose pou peye la ? mo pou ca crai.

— Li gain dé prince francé, qui vini la nous peye. Pou oune, yé baille grand doujenein, la case bari la. Quand li baqué, à soai, moune si beaucoup, la dégrad, jouq òte tombé la dileau.

— Òte la fait yé meinnein li wai pont Mathourin, divant Ori la. Li té voyé di France oune million, pou rangé li. Lò yé rivé là-sous pont la, yé rété. Li doumandé si li gain loin, pou allé, encò ; yé reponne li : prince, nous rivé, a là-sous li ou fica.

— Quand li gadé pont la qui draite kou li fica, athò la, li wlé mouri, mouri pas wlé prend li. Mo pas savé, lò la, qui ça blangue té ca fait qué soumaqué roai.

— Et mo ca assouré to, li té gain zaffai meinme, temps la, Cayenne. A pou ça to wai, nègue dolo dit : Cayanne fò !

— Oune milate Martinique passé ici la ; li té gouvènò, la so peye. Li descendne, en habit. Lò la, Cayenne, milate qué nègue pas té gain droai poté habit ; a blangue, oune so, qui té gain ça droai la.

— Quand milate Martinique la pati, blangue pas wlé metté habit ençò, Yé baille oune grand doujenien ; yé habillé toute milate té ca sévi yé la, en habit ; et pis yé meinme vini à tabe, qué yé paletot.

— Si Neinanmoin té savé tout ça, li pas té éca si chaud, jodla, pou ça qui té landans ça doujenein la.

— Athò, et Sarda, qui té c’appelé nègue la gouvelment la ? Pou moune ici la, peye la té chaviré. Blangue yé la dit, qui moune qué to ? yé écrit, òte bò dileau la, vié. Jésite té fò, lò la, à Paris ; oune allé, jouq en France, pou fait yé changé mouché la ; tois mois apré, li pas té Cayenne, encò.

— To wai, bongué pou ca blié engnin. Ça jésite qui té fait ça voyage la, yé couri li meinme di France. Li té vié, yé metté li landans voétou voyé allé.

— Pi ta, quand Minisse wai yé trompé li, li té wlé rouvoyé Sarda ; a mouché la meinme, qui roufisé di rouvini.

— Vendrédi, mo té allé pronmeinnein moceau, qué Jean-Gailla ; mo raconté li, zaffai mo wai, la to quakié ; mo dit li, coument to compatriote Kau yé la coquin.

— Mo millò, dit Totie, to causé mo di zaffai quakié yé la, passé zaffai blangue Cayenne. Palò nègue pi chouite. To savé mo pas connaite quakié sous l’vent yé la, beaucoup ; palé mo di yé.

— Mo ké palé to di yé, rouprendne Atipa ; mé, li gain blangue, milate, nègue landans ; yé zaffai òte landans òte, mo wa obligé palé to di yé toute. Mo ca coumencé pa Macouria ; li pi proche :

— Nègue Macouria, yé pas franc. Mo wai pou vote, oune mouché baille grand doujenein, La pointe, la Rambau ; jou la, cété landans grand coui, bougouni qué coumanté, kou ça Joffe ca fait yé la, yé té ca boai divin.

— Toute moune vini boai, vini mangé ; yé pronmette mouché la. Jou di vote, li pas gain tois voai.

— Qui ça to crai ? dé jou apré doujenein la, li té gain oune cloub, òbò bitachon Danmian la ; ça landans, tout ça qui té pronmette, viré langue.

— Canmarade, dit oune nègue yé c’appelé Dauphin, faut nous voté toujou meinme la, pou lapite pas rouvini ici la ; et pis, si nous voté oune òte façon, vote la pou ca bon.

— Oune nègue yé c’applé Lolo té la ; lò li tendé ça bêtise la, li doumandé la parole.

— Compangnin, dit Lolo, coument zòte pouvé crai ça bêtise la ? lapite la, a pou nous peye, oune so, li wa rouvini, alosse ? Toute nègue òte colonnie ca changé yé dépité, lò li pas bon ; a nous, oune so, qui pou ca fait kou yé ; nous ca voté kou bògne qué sourdo.

— Si zòte pas wlé voté, pou mouché zòte boai so divin la, voté pou oune òte ; vote la wa bon. Pou changé, faut nous changé ; li gain mauvé zaffai ça passé tròpe, dipis nous ca voté meinme la toujou :

— Dé au tois coolie, qui té la ca kinbé la drive, pendant nous la placè la, yé fait yé allé. Toute malhoré yé dit yé té malhoré la, oti nègue Macouria qui roumassé soumaqué kou coolie yé la ? Ni la banque, ni négociant yé la pas té gain pièce cent sou assez, pou baille yé, lò yé pati.

— Yé té pronmette nous di fait monté prix roucou ; nous pas wai engnin.

— Criole qui la sèvice, ça qui c’allé, en France, a òte moune ca potégé yé.

— Li té gain oune gouvènò qui té bon, qui té ca proposé nègue qué milate, pou lacroai, yé fait li allé. Ça yé voyé, pou remplacé li, pas rété dé jou ; mo pas jain wai gouvènò allé vite kou ça la. Gréméci bongué meinme, pace li pas té wlé tendé palé di nous.

— Conseil la gouvelment la, té gain six habitant, yé lessé yé tiré dé.

— Pòpòte qui té pitit moceau, ké rouvini pi beaucoup ; yé ca lessé yé prend peye la.

— Yé dit meinme, blangue tribinal yé la, toute ké allé. Commèce, zaffai c’allé si mal, toute moune ca bandonnein Cayenne. Jouq nous conseillé allé, en France, aussi.

— Nous qui pas pouvé allé, la òte peye, a chimin danbois qui ké rété, pou nous prend. Inguin ca fini, pitête yé wlé nous allé remplacé yé ?

— Quand Lolo fini palé, oune woyo-woyo lévé landans cloub la. Si li pas té soti, yé té batte li. Magré tout ça li dit, yé toute baille yé voai, pou voté meinme la encò. To savé, li pas gain moune qui pi sourdo, passé ça qui pas wlé tendé.

— Li té gain, òbò lanse Macouria la, oune grand bitachon yé té c’appelé, la Baptisse. Lò so moulin vent té ca maché, ou té ca wai li, jouq Cayenne.

— Mé chanté mo tendé Macouria :

Zòte savé Séranno marié,

Oui ! oui ! nous savé,

Nous content, Séranno marié,

Oui ! oui ! nous savé.

— Lò di la picote, mo wai, la Ronmié oune pannan pa respec, qui té roai la ménagerie la ; ça té maite di toute pac yé la. Yé obligé kioé li, pou beif qué mouton, mouché la, té gain roupos.

— A la, annoré, qué kinkin, ca èclò. Mo wai yé nique beaucoup, la pripri la.

— Mo wai nique toute zoseau ; a crobeau qué zalouette, oune so, mo pas jain wai yé nique.

— Flanman, compè ! gnanpoint côté yé beaucoup, passé la ça pativié la.

— To tendé palé di oune madanme Riacoubo qui rété oune mois, la pativié, quand toute moune té crai li neyé ? A la la, li te fica. Ça crabe qué calicha, tout cri, li té ca mangé.

— Oune jou, oune blangue, captainne dileau, té ca passé, divant bitachon mouché Bendè ; li entré. Li pas trouvé pessonne ; biffet té taqué. Lò li wai gnanpoint engnin, engnin, pou boai, li voyé so coup l’sec, landans oune flacon tafia camphré, qui té là-sous biffet la.

— Ça la té fò meinme, dit Totie !

— Mo ca palé to, rouprendne Atipa.

— Si to rivé, à Kourou, athò, a òte zaffai. Moune bò la pas faux, kou ça di Macouria ; et pis, si yé pronmette to quichose, to pouvé compté là-sous yé ; a moune di parole.

— Ça oune di pi joli quakié, di colonnie la. Li gain toute frit, à kourou. A la mo wai, mombain zanmaïde qué pomme cannelle pi beaucoup. La so cémikiè gain dé pied gnangnanmadou qui trop belle.

— Posson, compè ! la lariviè la. Mo wai oune milate, yé té c’appelé Anmédée, prend trente machoran jorne, landans oune bonmantin.

— Et posson savanne, athò ? patagaye qué blablaroche Langevin, yé ça pronmiè ; gnanpoint ça qui belle conça, òte côté.

— Oune jou, la prix, mo tendé ça pitit chanté la ; a Nazica ca plainne so misè :

Lò mo té pitit gnongnon,

Mo nein té semblé zongnon,

Athò la, mo vini grand,

Li kou gnanme, la vié gnanman.

— Oune jou, oune nègue prend so boesson, vini jouq la léglise la, rhélé monpè qui té ca prêché. Mo pas beinsoin dit to, gendenme roumassé li vié. Li gain chance ; li té quitte, pou zaffai la, qué jou di geôle, oune so.

— Si cété longtemps, lò employé té obligé confessé, tout lé mois, anvant yé touché yé soumaqué la, li té fait annein meinme, la lageôle.

— A qui palò confessé, tout lé mois, to ca palé la, doumandé Totie ?

— Mo dit to longtemps, rouprendne Atipa, quand meinme to té gendanme cabrite, faut to té confessé, la fin di mois, anvant yé peyé to. Billet conféchon monpè ca baille, lò to ca marié la, faut to té poté oune conça, la trèsò, anvant to gain to soumaqué.

— Nègue la pas té gain réson. Quand meinme ou pas content wai yé prêché, ou pas gain droai allé, empêché monpè fait so zaffai la léglise. Cherbongnin pas maite la so case ?

— Li gain oune tas blangue qui té vini, òtefoai, di France, à Kourou la, pou tabli bitachon. Oune rang té rété en bas. Yé toute moure, et pessonne pas jain savé, qui ça qui kioé yé.

— Mo tendé vié moune enbas, palé di ça zaffai la. A chique qui kioé yé pi beaucoup. Yé pas té connaite ça. Sainnemari té gain blangue conça aussi ; ça yé la té ça dépòté ; mo wai oune vié nègresse, la Paracou, qui té di yé temps. Lò yé té gain chique, a femme la, qui té ca nettié yé pied.

— Natte Kourou, ça pronmiè natte aussi ; ça di Cannal, pou ca bòdé yé.

— Lò gandou ca passé, la lanse Kourou, ça coco, pilé qué couac, yé ca mangé.

— La Coronni, a la mo wai pi beaucoup léza. Moune yé la ca boucannein, toute yé disé.

— La Karoabo, lò maque dit : mé nous, frè ! ça enbas moustouquai to wa fica, pou mangé.

— Dipis Kourou, jouq Sainnemari là-bas, to ca contré beif qué chouval libe, la savanne. Dé maite taureau Sinigal, qué yé bosse là-sous yé dos.

— Magré ça, savanne la pouvé prend zannimaux, encò, quate foai conça. Ménagerie yé la, pou ca vancé beaucoup. Oune vaché, oune so, gain beif tròpe, pou li gadé. Oune tas pou ca paqué, à soai ; grand bonmantin, to ca wai yé dèrhò, la savanne. Tigue ca mangé oune rang, òte rang la ca mouri pitit, la danbois.

— Pou cochon pa, mo wai tigue prend yé, jouq òbò case.

— Si to passé la la, qué joument, veillé to cò. Oune jou, si oune houomme pas té vini, la mo soucou, chouval té kioé mo.

— Savanne Karoabo la, gain pannacoco en masse.

— La Mannenouri, a meinme zaffai beif qué chouval yé la, to ca wai. La la, mo té connaite, òtefoai, oune mouché, qui té ca palé qué dé voai. Lò li té ca chanté, li té trop face.

— Mé oune pitit chanté, li chanté mo :

APAN QUÉ BEIF

Là-sous lai : Compè Crobeau.

Oune apan té soti,

La so michant pripri,

Li wai oune beif qui gros, la meinme jalou prend li :

Zòte gadé mo diti,

Kou beif mo ké vini,

Li gonflé, li gonflé,

Jouq so lapeau pété.

Zanmi pas fait kou apan la ; (bis)

Couté dolo papa Coumba.

Tra la la.

— Sainnemari gain posson, aussi, beaucoup, la lariviè la ; mé, li gain loute qué araie dileau douce ; lò yé jité topa conça, coumarou ca fait chin.

— Mo allé pêché, la Brigandin ; nous kinbé posson en masse : Posson limon, bressou, coument-coument, pémécrou. Posson lécaille, loubine, acoupb. Posson sabe, doumoaizelle, aréquin milet.

— Captainne espadron yé la, a bò la yé fica. Lò yé té metté cabe télégraphe la, yé té ca coupé li, qué yé peingne.

— Mo wai gros aréquin aussi, Sainnemari : mé, yé pas vorace, kou ça di Zilet salout yé la. Oune jou, ça yé la pas prend oune sodat, qui té ca lavé so linge, òbò lanmè non ?

— Côté qui gain joli milatresse, a Sainnemari.

— Oune foai, mo allé wai canmougué, la Changement ; a la ça dansé la, oune so, mo pas wai train qué bataille. Yé chanté ça chanté la :

Gigambi kioulé là-bas,

Baille lai, larouge ho !

— Yé chanté ça la aussi :

Mé to pa, mé mo pa,

Chakin yé pa.

— Moune Sainnemari content fait lesprit ; mo wai oune, doumandé oune piti milate placè yé la, si li ca mangé tigue. Piti milate la, fait li pou la réponse : mouché, a pas Cayenne, yé ca boai bougnon totie.

— Oune jou, li té gain fête beif, là-bas la. Mo té descendne di placè. Gouvènò, qué blangue beaucoup, té la. Madanme Loubo wai oune joli pitit beif ; li doumandé, oune habitant yé la, si pitit ginisse la, ça di li.

— Madanme, réponne milate la, ou c’appelé li ginisse, ou pas wai so còne ?

— A la mo wai oune habitant, ca écrit Cayenne :

Monsieur, je suis bien portant. Je vous envoie une génisse pour votre femme pleine. Je vous envoie, aussi, un cochon ayant la queue coupée. Je désire que la présente vous trouve de même.

— Oune foai, oune nègue yé c’appelé Franvé té neyé. Yé voyé çassé li là-sous lanse, tout patout. Oune pitit moune vini dit, li wai li.

— So femme pati qué moune, pou allé prend li. Quand yé rivé proche, côté pitit moune la té indiqué, femme la jité oune coup l’oueil, là-sous bagage qui té à tè la, et pis li prend rhélé :

— A li meinme, mo pauve houomme, aye bongué seingnò ! ou baille mo fòce qué courage, pou mo bo li.

— Lò moune yé la rivé, là-sous bagage la, yé wai a oune gros cacasse aréquin. A pas té pitit palò qui face.

— Mo té ca palé to, titalhò la, di dépòté qui té Sainnemari, òtefoai ; heinbin ! landans pitit savanne, qui dèiè boug la, ou ca wai, encò, tois tombeau, di ça blangue yé la.

— Oune foai, yé té ca jougé, oune nègue, pou controuvenchon beif :

— Je vous condamne à vingt-cinq francs d’amende, dit jouge di pé la.

— Hein, in, in ! réponne nègue la.

— Quand mouché Crépin ajouté : et aux frais.

— Compangnin, in, in ! réponne nègue la, encò.

— A pas dé ari, moune ari, jou la, la tribinal la.

— Mo allé wai dansé, Corossonni ; la Trou posson là-bas. Mé chanté mo tendé chanté :

Rendé, Gnongnon, rendé,

Bouquet mo té baille to,

La canmougné la,

Rendé, Gnongnon, rendé.

— Compè, oune nègue vini landans dansé la, qué oune kilòte so pied en dent di loup. A pas pitit zaffai yé fait qué li. Lò li wai yé ca charadé li tròpe, li allé tiré kilòte la.

— A la mo wai yé dansé, béni-josé, di vrai vrai.

— Nègue Riacoubo, yé pas sotte ; mé, yé vanté. Dimanche conça, la paroaisse, yé toute qué yé soublié. Pi beaucoup, landans sabe la, ça là-sous machoai souliéi la, yé ca maché. A ça to tendé yé dit : beif mouri lessé misè pou so lapeau la !

— Lanse Riacoubo, a la pou wai wabé, carata, pitit pannacoco la, prime ; ça la, aussi, yé ca kinbé totie cawanne qui gros.

— Riacoubo plein qué toute façon frit ; mo wai, la la, dé pied touca. Yé pou ca planté li, assez, la peye la ; bò di Cayenne, ça la Donnesse, qué Lapointe, oune so, mo wai touca.

— La ça quakié la, oune mouché fait, longtemps, oune testanment, qui tout drôle. Li té mal qué toute moune.

— Li dit landans, so pi grand rougret, a di wai li pas kioé so voésin, anvant li mouri ; et pis li ca héritié lakiouratelle, di so vié soulié.

— To comprendne coument voésin la té content, di wai li mouri. A pas zaffai qui téribe ça ?

— A Riacoubo, mo wai nòtai ca fait linventai. Oune blague té mouri.

— Frè ! a la pou to wai, côté yé ca mangé bon mangé, côté yé ca boai bon boesson. Vié danmejeanne divin, pitit veau ; toute ca passé. To mouri caba, qui ça yé ca souffri.

— Mo wai gòlette vini, jouq Riacoubé, débaqué controubanne. La la pas gain douannié. A zafafi di longtemps ça la ; mé, bò di Cayenne, a oune commèce qui la toujou.

— A pas gros tête, moune conseil, qui ca voté limpôt yé la, qui ca fait controubanne non ; a òte.

— La Mannan, ça peye monpè qué massò ; a massò qui tabli li. Si to pas bin qué yé, défendne, to rété la la ; a yé ca coumandé.

— Anchin douriz Mannan la, to pou ca wai li qué oueil encò ; ça douriz coolie, nègue Mannan ca mangé, athò la.

— Moune Carouanni, dipis yé soti la zilet Malingue, zilet moune baille nom di yé bobo yé la, yé vini la la, yé bin. Yé ca descendne, la Mannan, vendé poule qué disé. Clòbòtò yé la, grand feille yé la, yé toute ca vini fait, yé pitit commèce, qué moune Mannan.

— Mouché Hinnique té voyé yé, la Montangne d’agent. Gnanpoint dileau, la la gnanpoint commèce encò ; yé toute té ca mouri, di changrin. Blangue obligé roumeinnein yé, Carouanni.

— A la Mannan, mo wai soucourou, pi beaucoup ; mé, pou to la chasse yé, faut pas to pè taon maillet.

— La Maronni, a oune bitachon, oune so, li gain, la zilet Pòtal la.

— Oune jou, mo té ca descendne di Spaouine, pou allé çassé passage la pénitencié ; nous rété la zilet la, pou wai bitachon la.

— Oune mouché vini dit nous, moune pou ca entré ici la. A dégrad la, oune so, nous wai. Nous baqué, nous denscendne la Saint-Laurent.

— To wai zaffai conça ? mo savé, temps di catibe, si to té failli pitit nègue, li gain blangue qui té pou ca lessé to vini, la yé bitachon ; mé, athò la, toute moune libe. La pénitencié, meinme, blangue pou ca empêché entré.

— Mo dit to, li gain taon maillet, la Mannan, heinbin ! Oyapoc, côté mo soti la, gain ça saloprie la, aussi. Lò nous descendne, di danbois, a oune qui piqué mo, qui fait to wai mo rivé jouq ici la, ca causé qué to.

— Frè, li ta ; mo ké quitté to, pou allé rangé mo pagra. Mo dit to, mo ca pati dimain, qué mouché Brignasqué, pou placè Elysée.

Yé lévé di banc la.

— Mo content, dit Totie, di zaffai to raconté mo yé la. Pitête, mo pou ké wai to encò, dimain ; mo ca rété, jouq la Louis gros lakio, bonne voyage.

Atipa roumècié li, et pis yé séparé, la grand savanne la meinme.

Lendimain, Atipa pati, pou Mannan.

— Mo fâché li patis si vite, pace si li té rété, Cayenne, pi longtemps, nous té ké anpprendne, pi beaucoup zaffai. Mo bin qué so zanmi yé la ; a yé qui raconté mo, tout ça mo dit zòte, landans live la.